Bogoslužje Velikoga petka želi nas uvesti u razumijevanje Kristove muke i smrti na križu. Prvo čitanje Izaije proroka o sluzi Jahvinom i čitanje iz Poslanice Hebrejima o Kristu Velikom Svećeniku uvodi nas u centralno slavlje današnjega bogoslužja, u sadržaj muke našega Gospodina Isusa Krista po Ivanu.
U Ivanovom evanđelju Isus ulazi u svoju muku „znajući da mu je Otac sve predao u ruke i da je On od Boga izašao te da k Bogu ide…“(Iv13,4). Krist je za vrijeme muke opisan kao kralj koji ponosno i odlučno ide do svoga prijestolja KRIŽA, s križa prigrljuje sve ljude k sebi, svoju zemaljsku majku Mariju daje za duhovnu majku Crkvi, a Ocu nebeskome upućuje molitve za svoje mučitelje: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine“ (Lk 23, 34). Nakon muke slijedi „Sveopća molitva vjernika“ koja se izvodi posebno svečano. Liturgijska pozadina za ovu molitvu je Kristova molitva na križu.
Drugi dio današnjega bogoslužja je: Klanjanje svetom Križu. Kroz simboliku klanjanja križu daje se zapravo osobni odgovor Kristu na ponudu Njegova spasenja. Svojim poklonom želimo, naime izreći svoju zahvalnost što nas je smrću na križu spasio, ali i spremnost da ojačani Kristom strpljivo nosimo svoj životni križ, vjerujući u pobjedu i spasenje.
Na kraju je Sveta pričest, posvećenim hostijama na Veliki četvrtak. Prema duhu liturgije, ova pričest je prvenstveno za one koji nisu mogli biti na svećeničkoj proslavi Večere Gospodnje na dan Velikoga četvrtka. U prvim stoljećima kršćanstava na današnji dan nije bilo pričesti. Takva praksa je danas kod istočnih kršćana.
Potrebno je još naglasiti da osim smrti Kristove, Sveto pismo posebno još spominje i UKOP Kristov želeći time označiti da je Krist doista umro i iz groba uskrsnuo.
Dan Velike subote Crkva ne obilježava nikakvi posebnim obredima, već ostaje „uz grob Gospodnji“ u iščekivanju Uskrsnuća.
vlč. Mirko Novak, župnik iz Višnjevca. Članak pruzeto iz OKN-a. Hvala vam!