Zastani pred tim križem. Pred križem s kojeg je krv lijevala, bol vrištala, ali Isusove molitve su i dalje
klizile s Njegovih usana… Umoran, iscrpljen, ranjen, mislio je na tebe. Probodene ruke i noge, taj
intenzitet boli, na sve je zaboravio znajući da vrijedi proliti krv.
Barem danas posveti svoje vrijeme Njemu koji je umro izmučen za tebe.
On te čeka i gleda.
Želi čuti tvoj glas kako izgovara Njegovo ime, želi čuti tvoje želje, kajanje, zahvalu…
U tišini klekni, razmisli što je sve doživio i posvijesti si tu fizičku bol.
Da, boljelo je jako, neizdrživo…
Ali, ona druga bol bila je jača i slomila mu je srce.
To je bol koju su mu nanijeli ljudi svojim riječima i djelima. Ljudi za čije spasenje je podnosio sve,
kojima je činio čudesa, koje je ljubio svim srcem…
Propatio je, ali u ljubavi i strpljenju.
To se zove istinska i neizmjerna Ljubav. Onakva kakvu nećeš doživjeti od čovjeka u ovom svijetu, u
ovim vremenima.
Ona Ljubav na koju tako često zaboraviš…
Ljubav kojoj se vratiš kad god se izgubiš.
Živiš li dostojan te Ljubavi?
Potrudi se staviti Gospodina na prvo mjesto, u svakom djeliću svog dana i svog rada! Susretni Ga u
svakoj osobi koju ugledaš i u svetoj Euharistiji. Reci ujutro:“Dobro jutro, Gospodine! Tu sam, samo za
Tebe. Proslavi se kroz sve što učinim danas!“ Učini barem to i On će biti presretan! Jer On tako malo
traži, a neizmjerno voli i daje.
Matea S.