Ponekad poželim osvojiti svijet,
A onda se sjetim da si mi Ti dovoljan.
Ponekad poželim živjeti drugdje; raditi drugo,
A onda se sjetim da si Ti kraj mene i sve lakše ide.
Ponekad poželim biti netko drugi,
A onda se sjetim da sam stvorena na Tvoju sliku; tako čudesno.
Ponekad poželim proputovati cijeli svijet i pričati o Tvojoj ljubavi,
A onda se sjetim da moj život treba biti najveće svjedočanostvo.
Ponekad poželim pitati zašto patnja,
A onda se sjetim da nisam zahvalila za sve blagoslove.
Ponekad poželim biti voljena;
Poželim nekoga da me čvrsto stisne uza se,
A onda se sjetim da me Ti beskrajno ljubiš i da si uvijek kraj mene.
Gabriela Jurković