Ne dopusti, Gospodine,
da iz moga srca nestane radost,
jer ti u njemu prebivaš!
Nemam razloga dopustiti da ta radost ode,
jer je ti sam daješ.
Pa kad bih i sve izgubio, ne mogu izgubiti tebe,
niti mogu izgubiti nadu.
Kad si ti sa mnom, sve mi može otići,
jer s tobom sve zadobivam.
S tobom, i jedino s tobom, Gospodine,
ja sam sretan, i ti dostaješ mome srcu.
I budući da trajno prebivaš u onima koji te vole
i koji te žele sačuvati,
nada koju polažem u tebe neoboriva je,
čvrsta i postojana, spremna preskočiti sve
prepreke da postigne svoj cilj.
Ona neprestano rađa novom radošću,
pa i u samim kušnjama,
jer u tminu unosi tvoju svjetlost,
a u samu smrt tvoj život.
Ona mi u moju osamljenost
donosi tvoju prisutnost
a u plaču tvoju sreću.
O daj da otkrijem tu veliku sreću,
sakrivenu na dnu nade,
i neka ona poraste u meni
i da budem njome ispunjen
te da je ižarujem na svako stvorenje.
Jean Galot D.I.
s francuskog prevela s. Klaudija Đuran, uršulinka
Izvornik: J. Galot: MOLITVE NADE, Karitativni fond UPT, Đakovo 2009.
Pripremila: Sabina Bačani
Jean Galot (1919.-2008.), D.I. je bio profesor teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Međunarodno je postao poznat po svojim biblijskim i teološkim učenjima, posebno iz područja kristologije. Bio je čest dopisnik talijanskog lista L`Osservatore Romano. Objavio je mnogo stručnih knjiga, a ujedno je bio i vrhunski pjesnik religiozne tematike. Objavio je dvije zbirke molitava-pjesama (Molitve nade, Molitve Duhu svetome) koje nadahnjuju svojom istovremenom snagom i nježnošću.