Simbolika ljiljana, Malog Isusa u Josipovu naručju i tesarski alat govori gotovo sve o svetome Josipu. Bijeli ljiljan ponosno se diže iznad svakog cvijeća. Na visokom vršku diže svoju snježnu glavicu prema nebu. Tako se i sveti Josip diže među svecima. Cijelim je životom neprestano gledao prema Bogu, kako mu ugoditi. Po tome ponosnom držanju sveti nam je Josip primjer kako i mi trebamo gledati prema nebu. Sveti Pavao neprestano nas poziva na novi život u Kristu: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desna bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, Život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“ (Kol 3,1-4).
Na slici svetoga Josipa vidimo i drvodjelski alat – pilu i blanju (strugalicu). U ono se vrijeme tesarov posao bio tesati grede za krovove i terase, izrađivati vrata, grube škrinje, popravljati plugove i kotače na kolima kakva se tada radilo, ograđivati polja i vrtove i tako ih štititi od ovaca. Priprosti alat na slici uz svetoga Josipa govori da je sveti Josip znojem svoga lica zarađivao dnevni kruh sebi i svojoj obitelji. U tome alatu ima mnogo simbolike za svakoga od nas. Josipov je alat utjeha za sve radnike i zanatlije koji u znoju svoga lica zarađuju svagdašnji kruh. On je pokazatelj da je svaki pošteni zanat častan i od Boga blagoslovljen.
Pred Bogom nije nimalo veći vlasnik poduzeća od obična radnika, bogataš od siromaha, kralj ili predsjednik od podložnika, obična građanina. Kako sveti Pavao kaže: bog ne gleda tko je tko, nego samo gleda na poštenje duše i čistoću srca. Sveti Josip je zaštitnik hrvatskog naroda. Kroz prizmu poštenja duše i čistoću srca trebali bi se ogledati mnogi poduzetnici u Hrvatskoj i obični zanatlije. Normalno bi bilo napraviti dobar ispit savjesti po tome pitanju. Treće što obično viđamo na slikama svetoga Josipa jest Isus kao malo djetešce u njegovu naručju. Isus nije Josipovo dijete po načinu začeća, ali ni Josipovo posvojeno dijete. On je dijete njegove zaručnice Marije, ali ne snagom braka ni nijednog čovjeka, nego samoga Boga. Tim zagrljajem Maloga Isusa Josip pokazuje izuzetnu ljubav prema njemu.
Josip je za života bio privržen Isusu, za njega je živio, o njemu brinuo, organizirao duga putovanja. Sveti Josip na neki je način, po tome, uzdignut iznad svih svetaca. Imao je „privilegiju„ biti dugo uz Isusa i iskazivati mu ljubav. Zato neki duhovnici tvrde da onda sveti Josip ima i veliku zaštitničku moć kod Isusa. U tome duhu utjecali su mu se neki ljudi i redovnici u povijesti Crkve. Nama Hrvatima on je nebeski zaštitnik. Zato bismo ga s posebnim štovanjem trebali častiti na dvojak način – utjecati mu se da nas zagovara kod Isusa. A kada je u pitanju socijalni nauk Crkve, on bi nam trebao biti primjer kako treba poštivati svako zanimanje i zvanje, jer smo svi pred Bogom jednaki – učeni i priprosti. Nažalost u Hrvatskoj nije tako! Ne cijene se mnoga zanimanja i zvanja. To je vidljivo po okrutnim napadima na neka zanimanja i zvanja. Sveti Josip zaštitnik je sretne smrti. Mole mu se mnogi vjernici koji bi željeli doživjeti blagu, mirnu i bezbolnu smrt. Živimo u vremenima kada ljudi pogibaju u prometu, na poslu, u teškim, dugim i neizlječivim bolestima, u vremenima kada se i mala djeca rađaju bolesna. Umrijeti se, dakako, može u strašnim mukama, može se dugo umirati, ali smrt može biti i blaga. Nama su, kako je zapisano, „i sve vlasi na glavi izbrojene…“ Bog je gospodar naše sadašnjosti i budućnosti. Čuva nas naš anđeo čuvar. Motivirajmo sebe i druge da se mole svetome Josipu za pobožnost i pravednost kakve je on živio. Molimo za svoju sadašnjost i za budućnost Hrvatske. I, na kraju krajeva, molimo se pojedinačno za sretnu i blagu smrt, po zagovoru svetog Josipa.