U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Bog se otkriva u tišini.
Dozvao si Boga. On je tu. Uvijek je tako. Prorok svjedoči: „Zovi me, a ja ću se odazvati“ (Jr 33, 3). Posvijesti si tko stoji kraj tebe, ali ne zato da se uplašiš i sakriješ svoje lice i svoj glas, nego zato da se ohrabriš. Ostani miran.
Vjerujem da u hodu za Jaganjcem tražiš tišinu. To je prirodno. Ona je lijek. Danas ljudi ne mogu izdržati u tišini. Toliko puta se zateknem u situacijama gdje je glas iz televizora jači nego naši razgovori. Mladi tišinu zovu dosadnom. Muči ih. Jesi li ikada razmišlajo o tome? Zašto je tome tako?
Bog se otkriva u tišini.
Hod kroz pustinju
Jaganjac ide kroz pustinju, a ti za njim. Moguće da si se umorio. Bole te noge i bole te leđa. Možda bi se najradije vratio u sigurnost i toplinu svoga stana. Tvoj stan možda i nije najbolji, ali je tvoj i osjećaš se sigurno. Pustinja pak zahtjeva odricanje. Kad su Izraelci išli pustinjom više puta se se pobunili protiv Mojsija. Htjeli su ga ubiti. Gunđali su i zanovijetali. Željeli su se vratiti u Egipat – u kuću ropstva. Takav je čovjek kad stoji pred izazovom i ne vidi izlaza.
Često kad stanem pred neki zid i ne vidim izlaz, poželim povratak. Vidim zidine oko sebe koje se ne mogu preskočiti. Pokušavam ljudskom snagom, no ne ide. Želim se vratiti odakle sam došao. Osjećaš li nešto slično na svom duhovnom putu? U takvim trenucima teško je donositi odluku. Osjećam samoću i usamljenost. Nažalost, Boga se sjetim tek kasnije. Tada kada vidim da više sam ne mogu.
Imam dojam da svi govorimo „Susreo sam Boga“, ali zapravo se to nije dogodilo. Zvuči kao shizofrenični napad. Stalno prepričavamo mišljenja drugih, njihovo iskustvo, ali ne i svoje. Činjenica toga otkriva se u svakodnevici. Čim pada kiša nismo ni za što. Sve gubi svoj smisao. Kad nas netko naljuti gubimo radost i nismo više raspoloženi. Kad čujemo da nas neko ogovara želimo mu vratiti i to dvostruko. Da, priznajem da nisam upoznao živoga Boga. Kako ga upoznati? Prije nego što ćeš sam sebi dati odgovor pogledaj biblijski tekst.
Molim te isključi mobitel!
Pročitaj Post 3, 1-24.
Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih, što ih je bio učinio Gospod Bog. Ona reče ženi: “Je li doista rekao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu’?” Žena odgovori zmiji: “Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. Samo od plodova drveta, što stoji usred vrta, zapovjedio je Bog: ‘Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.’ ” Zmija reče ženi: “Nikako nećete umrijeti. Štoviše, zna Bog, da će vam se otvoriti oči, čim budete jeli s njega, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate, što je dobro i zlo.” Sada istom vidje žena, kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznanje. I ona uze od njegova ploda i jede; i mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega, i on isto jede. Tada se obadvima otvoriše oči, i oni opaziše, da su bili goli. Zato spletoše lišće smokvino i načiniše sebi od njega pregače. A kad začuše sušanj koraka Gospoda Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, skriju se oni, Adam i žena njegova, pred Gospodom Bogom među grmenjem u vrtu. A Gospod Bog viknu Adama i upita ga: “Gdje si?” On odgovori: “Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol, pa sam se skrio.” Tada upita on: “Tko ti je rekao, da si gol? Da nijesi možda jeo s drveta, s kojega ti zabranih jesti?” Adam odgovori: “Žena, koju si mi dao da bude uz mene, ona mi dade s drveta, i jedoh.” I Gospod Bog upita ženu: “Zašto si to učinila?” Žena odgovori: “Zmija me zavede; zato sam jela.” Tada reče Gospod Bog zmiji: “Jer si to učinila, da si prokleta među svom stokom i svima životinjama zemaljskim! Na trbuhu ćeš svojemu puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega! Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu; a ti ćeš ga raniti na peti.” Ženi reče: “Mnoge ću ti muke umnožiti, kad zatrudniš. U bolovima ćeš rađati djecu, a ipak ćeš žudjeti muža svojega, koji će ti biti gospodar.” Adamu reče: “Jer si popustio molbi žene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: ‘Ne smiješ jesti s njega’, to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega. Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti zelje poljsko. U znoju ćeš lica svojega jesti kruh, dok se ne vratiš u zemlju, od koje si uzet, jer prah si i u prah se vraćaš.” Adam nadjenu ženi svojoj ime Eva; jer postade mati svima živima. A načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuće ih u njih. Tada reče Gospod Bog: “Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas, tako da spoznaje, što je dobro i zlo. Da sada samo on ne pruži ruku svoju i također ne uzme s drveta života i jede i vječno živi!” Zato ga progna Gospod Bog iz vrta edenskog, da obrađuje zemlju, od koje je bio uzet. I kad je bio prognao Adama, postavi istočno od vrta edenskog kerubine s mačem ognjenim, iz kojega se vijao plamen, da čuvaju put k drvetu života.
Razmatraj
Mnogi su ti rekli da je Bog okrutan i da sigurno nije tvoj dobri otac. Ili, ako nisi imao pozitivno iskustvo zemaljskog oca, nećeš imati pozitivno iskustvo Boga Oca? Je li to istina? Hoću ti reći da u tvom srcu uvijek postoji čežnja za Ocem bez obzira na sva tvoja iskustva.
Opis nesretnog okršaja čovjeka sa Sotonom opis je našeg stanja. Ljudi često kažu: „Nisam ja kriv što su Adam i Eva sagriješili!“ Da – imamo iskustvo grijeha. No, kroz to iskustvo možeš susresti Boga koji te ljubi.
Je li ti se ikada dogodilo nešto slično? Primjerice, kad si bio dijete i trčao te odjednom udario u vrata pa se na tvom licu pojavila modrica i počeo si plakati. Osjetio si da se dogodoilo nešto loše. Sve te boljelo. Tada je dotrčao jedan od roditelja, zagrlio te i rekao: „Ta vrata su jako loša“, i udario ih rukom. Nakon toga roditelj je kazao: „Sada te više ništa neće boljeti jer će sva bol prijeći na tatu.“ Upravo se to dogodilo u rajskom vrtu. Bog je preuzeo bol na sebe. Zar to nije čudesno?
Zlo će stalno napadati. Đavao ne podnosi kad si sretan. On uživa u tvojoj neodlučnosti i u tvom strahu, a Boga predstavlja kao nepravednog suca koji te kažnjava.
Razmisli i zapiši odgovore
Ima li vjera danas smisla?
Jesi li zadovoljan svojom vjerom ili ti možda nešto smeta?
Jesi li čovjek nade?
Možeš li kroz svoje osobne padove upoznati Boga?
Što činiš kada padneš, kada sagriješiš?
Ukoliko imaš neko pitanje u vezi tvojeg današnjeg razmatranja i duhovnog rasta, javi se na sljedeći mail: pater.arek@gmail.com