Isus je uvijek uz čovjeka. On je prisutan i u najobičnijim situacijama ljudske egzistencije. Evanđelje je puno opisa kada Isus blaguje s ljudima. Zalazi u svaku obitelj. Ide među napuštene i bolesne, grješnike i ritualno svete predstavnike židovskih kasta. To je njegova želja: biti s čovjekom, sjesti s njim za stol.
Želi li Isus i danas sjesti s nama za stol i blagovati s nama kao što je to činio s ljudima onoga vremena?
Zvuči malo čudno jer nismo naučili na takav način govora. Često mislimo da je Isusu mjesto samo u crkvi, tamo negdje oko podizanja. Međutim, odgovor se nije promijenio, uvijek je isti, pa i danas. Isus Krist je isti jučer, danas i sutra.
U Evanđelju čitamo kako Isus čezne s nama blagovati (Mt 26,26). Na iste riječi nailazimo i u knjizi Otkrivenja (Otk 3,20). Isusova čežnja za blagovanjem s čovjekom, s tobom, nije se promijenila, nije se promijenio njegov stav prema ljudskoj egzistenciji i prisutnosti u svakom životnom događaju. Često mislimo da se Isus obraća nekoj masi ljudi, onim velikim i svetim ljudima, ali ne meni. Naprotiv, Isus s podjednakom ljubavlju pristupa svakom pojedincu, tebi i meni, i poziva na uzajamno blagovanje. Čuješ li Isusove riječi: „Želim blagovati upravo s tobom“? On nije neki izjelica ili vinopija. On želi cjelovitog čovjeka.
Isus je iskoristio konkretnu situaciju tijekom objeda na koji je bio pozvan. Njegova prisutnost i pouka o poniznosti za stolom otkriva prvu razinu blagovanja s Isusom. Moguće da bi danas, u doba nove evangelizacije, Isus imao svoj program na televiziji i tako poučavao mnoge. Možda bi se ljudi još lakše uvjerili u to da je Isus Krist stalno prisutan u njihovim životima. Kako god bilo Isus nas uči poniznosti. Bahatosti i oholosti nema mjesta za stolom, odnosno u zajedništvu između Boga i čovjeka, te među ljudima. Budimo krotki i ponizni. Nema lijeka bolesti oholih jer se opakost u njihovim srcima ukorijenila (Sir 3,28). Opasno je smatrati sebe boljim od drugih, pa čak i na duhovnoj razini. Isus nije radio tako. U poniznost i Božju prisutnost uvodi nas znak križa i molitva prije obroka. To je znak Isusove prisutnosti i blagoslov namirnica, obroka koji nisu uvijek iz „monaških svetih“ vrtova natopljenih molitvom.
Iza obične slike blagovanja za stolom skriva se i nadnaravni poziv na vječnu gozbu. Ona počinje sada tijekom svake svete mise. Mi to posebno osjećamo svake nedjelje. Isus nas poziva: „Dođite, želim blagovati s vama, želim vas promijeniti u sebe, da postanete novi savršeni ljudi!“ Svake nedjelje, nakon pokorničkog čina, čujemo iznova Isusove riječi: „Prijatelju, pomakni se na više!“ Svaki puta nakon kajanja: „Gospodine, smiluj mi se, nisam dostojan…“, obnavlja se Isusov žarki poziv. Kod svake nedjeljne mise ne sudjelujemo po našim zaslugama, nego jer nas je Isus pozvao. Njegovo tijelo i krv nisu rezervirani za neke elite, nego za tebe. Ti si Isusov prijatelj. On sam te je tako nazvao. I želi blagovati s tobom, odnosno darovati sebe tebi. Čeka. Poziva malene, hrome, bolesne i siromašne. Poziva u prvu klupu da vidimo i da dobro čujemo. Poziva prema tvom dostojanstvu jer si velik u njegovim očima. Napustimo crkvene uglove i zadnja mjesta u crkvenim dvorištima. Pomaknimo se na više! On se daruje, odnosno otkriva sve više i više kako bismo mi mogli darovati sebe sve više i više bez ikakvih obzira. Jesmo li se spremni odazvati Isusovom pozivu?
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek HR