Imam dojam da smo uspavani. Svi žele primati laganu hranu, a ne krutu hranu o kojoj piše sveti Pavao. Većina je katolika istiniti duhovni život svela na minimum. Jednom se u godini ispovijedaju, mrtve pokapaju po običaju, čine neko djelo milosrđa kako bi ih vidjeli ljudi ili iz straha od pakla, sudjeluju na vjenčanju sa gumom, žvačući gumu za žvakanje. Ovo je dvostruki život: ljudski, vlastiti život i život s Bogom, koji je strogo tradicionalan.
Takav čovjek, katolik, kršćanin nije ni izdaleka duhovan koliko to traži njegov sveti poziv katolika. Nema ni govora o tome da će takva osoba biti spremna položiti život za vjeru u Isusa Krista, a da ne kažem za unutarnju borbu protiv Zla. Onaj, koji prima isključivo laganu hranu, neće biti spreman suočiti se s Evanđeljem u plamenu i vatri, neće biti nikada sposoban potaknuti nikoga po ognju Duha Svetoga, niti posvjedočiti svoju vjeru. Nama je potreban oganj Duha Svetoga! Za kršćane ne postoji srednji put. Pozvani smo na potpunu promjenu i da se svaki dan hranimo krutom hranom, što znači često pristupanje svetoj ispovijedi i svetoj pričesti, svakodnevno čitanje Božje riječi i duhovnog štiva. Oganj Duha Svetoga raspaljen je u nama po krštenju i krizmi. Dozvoljavamo li mu da se u nama rasplamsa ili ga jednostavno trnemo?
Isus očekuje od nas puno više od onoga što mu dajemo. On se želi potpuno oblikovati u nama. Hoće da budemo svi jedno i da slavimo svojim srcem Boga. Isus čezne za našom ljubavlju i za ljubavlju prema bližnjima. Svaki dan zahtjevajmo sve više od sebe. Pogrešno mislimo da smo Bogu dali ispunjenje propisa kroz svoje običaje. To je minimalizam i nema ništa zajednički s ljubavlju prema Bogu. U krivu smo ako svoje ispovijedi svodimo na nabrajanja grijeha za koje ni ne marimo. Ovo je ropski odnos prema Ocu, a On nudi ljubav, On je Otac koji voli svoje dijete.
Bog ne želi biti na rubu naših života, nego u središtu. On nije promatrač naših padova, nego želi ući u središte zbivanja te u tvoje i moje srce. Kada ćemo se probuditi i shvatiti evanđeosku poruku? Kada ćemo se riješiti našeg vjerskog spavanja i nezainteresarinosti Isusom? Sve se to vidi na ljudskom licu jer je ono poput ogledala duše.
Meni osobno jako su se duboko urezale Isusove riječi: „Oganj dođoh baciti na zemlju!“ To su „muške“ riječi, koje ne mogu primiti mlitavci. Isusu je očito dosta naše polovičnosti, mlakosti i blijede pobožnosti ukorijenjene u običajima. Nije čudo da su od nekih crkava napravljene trgovine. U knjizi Otkrivenja čitamo o Isusovoj čežnji prema svakom vjerniku. „Budi vruć ili hladan jer ako budeš mlak ispljunut ću te iz svojih usta.“ Isus očekuje u našim srcima oduševljenje i žar ljubavi, koji raspaljuje Duh Sveti. On traži živahne kršćane, a ne one koji su samo upisani u crkvene knjige i jednom u godini primaju blagoslov kuća i to još s grimasama na licu i velikim zahtjevima. Traži katolike koji će ga više voljeti nego nogomet i pivo! Prekinimo to već jednom i otvorimo se za oganj Duha Svetoga, koji silazi s neba.
Pročistiti nas može i probuditi samo oganj Duha Svetoga, da se potpuno opredjelimo za Isusa Krista. On je sam bacio taj oganj na zemlju da ne živimo mirno kao da smo stalno na godišnjem, nego da živimo određeni dinamizam vjere. Oni, koji su se izložili čistiteljskom ognju Duha Svetoga, postali su izazov za mnoge, čak i svoje ukućane. Često čuju prigovore da nije potrebno često ići na misu, na molitvene zajednice, pa čak nije potrebno ni nedjeljom odlaziti na susret s Gospodinom. Budite hrabri jer se Duh Sveti zauzima za Kristove vojnike. Obucimo punu Božju opremu da bismo se mogli održati protiv đavolskih zasjeda jer naša borba nije protiv krvi i tijela nego protiv Poglavarstva, protiv Vlasti, protiv upravitelja ovoga mračnoga svijeta, protiv pakosnih duhova u zračnim visinama (Ef 6,11). Budimo hrabri! I zazivajmo često: Dođi, Duše hrabrosti!
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, HR