Kršćanska ravnodušnost (Lk 6,11-16)

by admin

Nasmijem se često reklamnim filmovima, koji prikazuju učinkovitost sumljivih preparata. „Prije ste izgledali onako, a sada nakon uporabe tog preparata izgledat ćete ovako!“.

Ćelavim muškarcima raste kosa, a bore nestaju čak i starim bakama! Ma to je čudo! Svi žele lijepo izgledati, odlično mirisati, ali nebrojeni se bore za svoju vječnost.

Kvaliteta ovoga života utječe na kvalitetu vječnoga života u Božjoj prisutnosti, o kojoj slikovito govori Abrahamovo krilo. Oplemenimo svoje srce odlomkom o nepoznatom bogatašu i Lazaru siromahu da u njemu ima više mjesta za sve ljude. Neka nam Božja riječ otvori oči da vidimo oko sebe ljude ne kao kamenje ili drveće, nego kao svoju braću i sestre u potrebi. Djela milosrđa nisu samo preporučena, nego zapovjeđena. O njima ovisi moja vječna sudbina.

Bogataš i siromah. Poznato nam je samo ime siromaha. U Biblijskom jeziku ime je znak dostojanstva. Bogataševa imena ne poznajemo. Dva različita života, dvije različite sudbine. Siromašni Lazar nakon svog zemaljskog, za mnoge, neuspješnog života, nastavlja živjeti u Abrahamovom krilu. Bogataš nakon svih svojih zabava i provoda završava u paklu, u sotonskom krilu. Možemo se pitati zašto? U čemu je pogriješio bogataš? Zar ljudi ne smiju biti bogati, dobro jesti i piti, veseliti se?

Krivica bogataša je njegovo zatvoreno srce. On u svojoj pohlepi za bogatstvom ne vidi bližnjega. On je ravnodušan. Njegovo je srce malo, stisnute duše i ruke. Ne bi on ništa izgubio od svoga viška kad bi ga dao Lazaru. Ubila ga je ravnodušnost, a siromaha je ubilo stisnuto bogataševo srce. Bogataš je svakoga dana prolazio pokraj nesretnog, napuštenog i siromašnog Lazara. Svaki je put odvraćao pogled od njega. Nije primijetio da su psi lizali Lazarove rane. Pas je postao simbol vjernosti i bliskosti, u ovom slučaju, bliži čovjeku, nego njegov brat, rekli bismo ljudski, ima više razumijevanja za čovjeka, nego čovjek čije je srce otvrdnulo zbog bogatstva i ravnodušnosti.

Otvorimo oči! Isus nas poučava da je on prisutan u svakom najmanjem čovjeku. Što god ćemo učiniti, odnosno ne učiniti bratu ili sestri u potrebi, učinit ćemo ili nećemo Gospodinu. Zato ga zamolimo da nas oslobodi ravnodušnosti prema svim ljudima. Ravnodušnost je put u pakao. Zatvara srce. Zarobljava u sve požude. Smijemo bogato jesti i piti, pjevati i plesati na različitim zabavama, ali potpuno zadovoljstvo bit će tek tada kada svoju radost podijelimo s drugima. Suprotno, postat ćemo nalik ljudima, koji leže, jedu i deru se uz zvuk različitih instrumenata. Upravo takve ljude gromko opominje prorok Amos (Am 6,1.4-7). Po apostolovoj preporuci klonimo se toga (Tim 6,11-16).

Svijet se ne vrti oko nas. U sebi nećemo naći sreću. Odreknimo se sebe i pronađimo radost u drugima. Jesmo li ikada razmišljali da netko može trpjeti zbog nas? Tako ravnodušno prolazimo pokraj toga. Tražimo krivicu u drugima, a ne vidimo da je razlog gotovo uvijek u nama. Bog nam je postavio i druge siromahe na put. Nažalost, i ja se prepoznam u tome da okrećem od njih pogled. Osjećam kako ravnodušnost ulazi i u moje srce. Siromah je taj, koji nema najpotrebnijega. Često su to ljudi, koji vape za razgovorom, trenutkom pažnje. Dosta ih je samo saslušati, pružiti ruku.

Naučimo prihvaćati sadašnje patnje jer će one postati izvorom vječne sreće. Često smo i mi žrtve različitih konflikata. Dok smo strpljivi i ustrajni do kraja, Bog će nas, njegove siromahe nagraditi.

Dobro pogledajmo svoje živote „prije“ i „poslije“. Učinkovitost ovisi o nama!

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, HR

Preporučeno

Leave a Comment