Zašto ljudi zaboravljaju ili jednostavno ne žele sebi priznati da pripadaju Bogu? Od Boga su došli i k njemu će se vratiti (Post 1,26). Svi koji su polagali nadu u svoju snagu, spretnost i inteligenciju razočarali su se i izgubili smisao života. Ljudski život nije posljedica slučaja jer slučajnost ne postoji. Bog drži svijet u svojim rukama.
Politika je proizašla od ljudi i sastoji se isključivo od ljudskih poteza na ovom svijetu, koji je prolazan. Bog je iznad svakog političkog sistema i svake stranke. Ipak svaka vlast – autoritet dolazi od Boga (Iv 19,11). Ljudski život ne završava na ovom svijetu, nego se nastavlja u vječnosti. Na nebu nema stranačkog života niti ljudske politike. Tu postoji božanski red ljubavi jer Božje misli nisu naše misli (Iz 55,8). Kako je strašno ljudsko licemjerje i bahatost, kada čovjek izgubi strah Božji te zaboravi da Bog stalno gleda i proniče ljudsko srce (Ps 39).
Bilo bi prelijepo i sveto da svaki narod i politička sila učini ono o čemu govori psalam 96: „ Pjevaj Gospodu zemljo sva, kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova (…) Dajte Gospodu narodna plemena, dajte Gospodu slavu i silu!“ Riječi ovoga psalma možemo razumjeti upravo u kontekstu naše misije. Naša je zadaća na zemlji dati slavu Bogu i reći da osim jedinog Boga nema drugih bogova. Samo je on izvor radosti, mira i blagostanja. Pozvani smo o tome govoriti jer smo “svijetlo svijeta i sol zemlje.“ (Mt 5,13-16) Pozvani smo svjedočiti jer smo primili Duha Svetoga. Duh svjedoči, zato i mi svjedočimo (Iv 15, 26-27). Nama je po svjedocima upućena radost evanđelja, koja dolazi u sili Duha Svetoga u višestrukoj punini (1Sol 1,1-5). Živimo još uvijek na zemlji i tu se pripremamo za susret s Bogom na nebu. Često osjećamo na sebi političku ruku koja tlači pojedince i obitelji, ograničava slobodu svojih građana, ubija nevinu dječicu, invalidne osobe i starce. Hvala Bogu pa ima i dobrih ljudi koji se bave politikom. Njima je stalo do Božjega prava.
Bog se može u određenom povijesnom trenutku poslužiti i onim ljudima koji ga ne poznaju, ili koji mu se čak protive da se ostvare Božji planovi. Prorok Izaija donosi primjer perzijskoga kralja Kira. On je nakon pobjede nad babilonskim kraljem dopustio Izarelcima da se vrate u Jeruzalem i da ponovno štuju Boga. Tako je kralj Kir, a da toga uopće nije bio svjestan, postao oruđe u ostvarenju Božjih planova. Ta činjenica svjedoči da je jedino Bog gospodar povijesti (Iz 45,1.4-6).
Mi kršćani, koji živimo po Duhu Svetomu i ako gledamo očima vjere svaki događaj pa i onaj političkog značenja, nosimo u sebi skrivenu poruku o Božjem kraljevstvu. Trebamo sva svjetska zbivanja nastojati razumjeti i očitovati u svjetlu vjere. Drugi vatikanski koncil reći će kako svaki kršćanin mora znati čitati znakove vremena, jer su oni Božji govor.
Isusovo je stajalište prema političkoj vlasti jasno. On nikada ne miješa vjeru i politiku. No, u ono vrijeme carevi su bili bogovi na zemlji. Njihova su se lica mogla prepoznati na rimskim kovanicama. Isus je bio Izraelac i zauzimao se za boljitak svojih zemljaka, ali Kraljevstvo Božje koje je naviještao iznad je politike i svih stranačkih interesa. Netko može biti istinski vjernik bez obzira pod kojom vlasti živi. Postoji niz obveza prema državi koje svaki vjernik mora ispuniti. Tako je primjerice dužan plaćati porez i pozvan na aktivni politički život, ali uz svijest da te dužnosti nisu na istoj razini s vjerom i vjernošću Bogu. Isus to jasno definira: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“.
Sve nam jasno govori kako moramo naučiti mudro razlikovati što je samo ljudsko i prolazno, a što je Božje i vječno. Da se ne dogodi da se svjetovna vlast posluži Crkvom u neke druge ciljeve koje naš Gospodin nije htio. Ne smije se dopustiti da se politika posluži evanđeljem i da se štiti kršćanskim “običajima” za nepoštene postupke. S druge pak strane, svatko tko vjeruje u Isusa Krista ne bi se trebao priklanjati više uz svjetsko, nego uz božansko. Dajmo politici ovoga svijeta ono što joj pripada i što je naša građanska dužnost, a Bogu ono što je njegovo.
p.Arkadiusz Krasicki, CSSp, Osijek