Činim sve novo! (Iv 2,13-21)

by admin

Iznova me oduševljava Isusova revnost za dom Oca njegova. Vjerujem da se ta revnost utisnula u srca apostola, a osobito u srce Ivana –ljubljenog Isusova učenika. Onaj koji voli svojega Učitelja nastoji biti uvijek revan u onome što mu je povjereno. Ljubljeni učenik Ivan apostol scenu čišćenja židovskoga Hrama stavlja odmah na početak svojega evanđelja. Zašto? Naslućujem da je odgovor u Isusovoj rečenici: „Činim sve novo“ (Otk 21,5). Tako Isus u Hramu čini sve novo po svome srcu.

Čišćenje jeruzalemskoga hrama je specifično. Događa se nakon prvog znamenja u Kani Galilejskoj. Tada su apostoli prepoznali u Isusu Krista, odnosno Mesiju. Mesija čini sve novo. On uvodi novi i najispravniji red. Čišćenje hrama ne označava spremanja metlom i krpom, nego to je duhovno čišćenje, koje se povezuje s pripremom za Isusovu smrt. Krist ulazi u svetište po svojoj krvi (Heb 9,12). Samo njegova krv može pročistiti jeruzalemski Hram od nagomilale pokvarenosti obreda i morala. Isus Krist, po svojoj muci, smrti i uskrsnuću, stvara novi poredak. Time čisti nemar i zapuštenost grešnih svećenika onoga doba. Njegova je krv najjače sredstvo protiv truleži grijeha. S Isusovim dolaskom prestaje vrijediti stari židovski kult, a započinje klanjanje u Duhu i istini (Iv 4,24). On je Alfa i Omega, početak i svršetak (Otk 21,6).

Ono što je Isus učinio s trgovcima u Hramu nitko drugi ne bi mogao učiniti. To bi bilo jednoznačno s potpisom smrtne presude. No, Isus je svijetlo svijeta (Iv 8,12). On pozna Očevu volju. Nije mu stalo do ljudskog nestalnoga mišljenja. Kritikom hramskog kulta, Isus nastavlja raniju kritiku koju nalazimo kod proroka Jeremije. Bog nikada neće dopustiti da čovjek prezire njegovu svetost ili da uništi njegove planove.

Isusova me revnost podsjeća na revnost Jude Makabejca, koji nakon pobjede vraća novi poredak u razoreni i šikarom zarasli Hram. Najveći problem je žrtvenik koji su oskvrnuli pogani. Zato je odlučeno da će o kamenju sa žrtvenika odlučiti prorok! (1 Mak 4,36-59). Trenutak kad je Isus zajedno s apostolima ušao o blagdanu Pashe u jeruzalemski Hram bio je odlučujući. To je novi početak i odluka: „Neće ostati ni kamen na kamenu!“ (Lk 21,6). Ovo je šokantno. Ali, kad nastupa novo, staro mora prestati. Zato Isus kaže: „Razvalite ovaj Hram, a ja ću ga za tri dana podignuti!“. Ova opasna rečenica je pokrenula hramsku policiju protiv Isusa jer nisu razumjeli preneseni smisao Isusove rečenice.

Isus je Hram. Njegovo je tijelo hram. Sveti Pavao govori da smo i mi hramovi Duha Svetoga (1 Kor 6,19). Zato smo pozvani živjeti novi poredak u Novom savezu s Bogom. Dok je Isus umirao na križu, hramski se zastor razdrije odozgor prema dolje, na dvoje (usp. Mt 27,51). Tada se otkrije žrtvenik i mjesto Presveto. Isus na križu je sâm žrtvenik i žrtva. On, po svojoj krvi Jaganjca ulazi u svetište. U euharistiji se neprestano obnavlja taj savez sklopljen po Isusovoj krvi. Euharistija nas zaranja uvijek iznova u Kristovu krv.

Isus nas okuplja u svoju jednu i svetu, katoličku Crkvu po različitim crkvama iz svih strana svijeta. Zar to nije predivno? U svakoj se crkvi klanjamo svome Gospodaru u Duhu i u istini. Molimo Duha Svetoga za istu revnost koju je imao Isus za Božje stvari. Dopustimo Isusu da zaviri u najtajnije i najintimnije mjesta našega srca. Tu se često skrivaju neriješeni problemi, čuče neispovjeđeni grijesi, sakriva se nepraštanje i mržnja. Naše je srce Hram Božji. Tu boravi Isus i želi da ga častimo čistim srcem.

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek

Preporučeno

Leave a Comment