Plava crta
Nedjelja, 19.01.2014.

Facebook Facebook

Share
Like

Uživam gledajući masu ljudi, koji se okupljaju tijekom duhovnih obnova. Željni su Božje Riječi, traže živoga Boga. Ne vjerujem da mnogi očekuju senzacionalna djela od voditelja duhovnih obnova. Ako ima takvih, malo ih je. Oni, međutim, koji pohađaju duhovne obnove, otkrivaju u sebi čežnju da ih probudi Duh Sveti, da mogu postati promatračima i svjedocima slavnih Božjih djela. Takvi ljudi postaju spremni ići do kraja za Isusom, a iz njihova se srca čuje poklik „Evo dolazim Gospodine vršiti volju tvoju!“ To je upravo želja za dubokom suradnjom s Bogom u sili Duha Svetoga. Neki to zovu duhovnim buđenjem- „krštenjem u Duhu Svetom“.

Ivan Krstitelj svjedoči o Isusu Kristu, koji je Pomazanik. Otac je izlio na njega svoga Duha. Ivan je svjedok poslan od Bog. Svjestan je svojih slabosti. Po Božjoj milosti ima viziju, koju otkriva svim ljudima. Vidi ono što drugi ne vide. Duh Sveti u obliku goluba silazi na Isusa. Zato upozorava da je Isus Mesija (Krist, Pomazanik) i samo on krsti Duhom Svetim. Isusa prepoznaje kao Jaganjca Božjega. Priznaje ga Sinom Božjim. Od trenutka Isusova krštenja, a još više od njegove smrti i uskrsnuća, i mi smo kršteni u Ime Trojedinoga Boga. Duh Sveti, koji je lebdio nad vodama, zajedno s Isusom spušta se u sve vode, koje zadobivaju moć posvećivanja i rađaju u sili Duha Svetoga duhovnu djecu. Po krštenju nestaju svi grijesi. Isus, prema Ivanu Krstitelju je Jaganjac Božji koji odnosi grijehe svijeta. To je ostvarenje svih proročanstava. Isus je jaganjac, koji na sebe uzima grijehe svijeta (Iz 53,7), zaklani Jaganjac iz Apokalipse, pobjednik nad zlom, snagom Božjom (Otk 5,6) ili pashalni jaganjac čija je krv bila znakom zaštite (Izl 12,23). Isus uzima na sebe naše grijehe, poput žrtvovanih jaraca od kojih bi se jedan žrtvovao Bogu za grijehe, a na drugog bi starozavjetni svećenik stavio ruke izgovarajući grijehe svega naroda i poslao bi ga u pustinju zlim dusima.

Isus nas krsti ne samo vodom, već ponajprije Duhom Svetim. Katkada se čini da smo kršteni samo vodom. Čini se da je to bila samo lijepa uspomena onoga trenutka koji stalno odsijeva svojim bljeskom na obiteljskim fotografijama. Izgleda da smo samo oprani vodom zbog grijeha, a ne živimo blagodat Duha Svetoga i njegove darove. Više puta sam se pitao zašto tako lako odustajemo od kročenja za Isusom? Zašto gubimo postojanost? Nažalost, ne osjećamo u sebi snagu krštenja koje nam otvara put svetosti. Nismo vjerni svom krsnom savezu. Dok smo ujedinjeni s Isusom gori u nama njegovo svjetlo. Postajemo istiniti vojnici u borbi protiv tame zla. Sama pojava Isusova učenika razoružava zlo. Đavao ne može podnijeti čisto ljudsko srce. Često smo u neznanju, zato duhovni život u nama propada. Lakše izabiremo grijeh, nego da se borimo da ne sagriješimo svim snagama, do prolijevanja krvi. To označava veliku borbu. Duh Sveti živi u nama, on je razliven po krštenju u našim srcima. Po Duhu Svetom postajemo novi ljudi. No, s obzirom na naše tromosti, Duh Sveti ima s nama još uvijek puno posla.

Lijepo je kada u nadahnutim trenutcima osjetimo potrebu za životom u Duhu Svetom. Ne smijemo ipak zaboraviti da smo već kršteni u Duhu Svetom, nego trebamo učiniti sve da mu dozvolimo djelovati u nama. To je prvi korak, koji potpuno sve mijenja. Za neke se može pokazati vrlo „opasnim“. Duhovne obnove su potrebne, ali svako misno slavlje, pogotovo kada svećenik poučava i propovijeda, postaje svojevrsna župska duhovna obnova. Svaki put svećenik ponavlja Ivanove riječi: „Evo Jagnjac Božji, koji oduzima grijehe svijeta“. Isus je u sili Duha Svetoga i dalje je s nama. Želimo li to prepoznati, osjetiti, iskoristiti?

Čovjek, koji živi u Duhu sve gleda kroz ljubav: oprašta, služi drugima, ne sudi, ne prolazi pored ravnodušno, sve susreće, svima pomaže koliko i gdje može. Molitvom se sjedinjuje s Bogom. Po njoj stalno uči živjeti u Duhu. Prepoznaje djelovanje različitih duhova i duhovnih pokreta, prije svega u svojoj nutrini, a onda oko sebe. Svoje duhovno iskustvo prenosi na ljude s kojima živi. Dobro iskoristimo svako duhovno okupljanje, svaku duhovnu obnovu.

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, Hrvatska

Nedjelja, 19.01.2014.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka

Odgovori

DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.