Gospodin je pastir moj (Mt 22, 1-14)

by admin

Ne znam koliko sam puta čuo glazbenu obradu psalma 23. Gospodin je pastir moj. Vjerujem da bi se svatko mogao u ovom trenutku sjetiti pojedinih riječi, ako ne i melodije pojedinih izvedbi. Psalam nam govori o Bogu koji je dobar prema svakom čovjeku i koji se brine za svoje stado poput pastira. Nadahnuti autor slikovito opisuje Božje zalaganje za čovjeka: „Jahve mi daje na zelenim poljanama odmora, ni u čem ja ne oskudijevam. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Trpezu preda mnom prostire. Uljem mi glavu maže. Toliko mi svega daje da mi se čaša zbog obilja prelijeva. Ako bih i dolinom smrti prolazio, zla se ja ne bojim, jer si ti Bože sa mnom.“ Zanimljivo je da je u navedenom psalmu osobit naglasak na pojedincu, na relaciji Bog – ja. Ne samo da se Bog brine za Izabrani narod ili za neke druge narode, nego upravo za pojedinca. Bog, koji se brine za pojedinca, želi mu ponajprije darovati sebe. Kad god pjevamo ili recitiramo taj psalam uvijek se zapitam: Stojimo li uistinu iza tih riječi? Vjerujemo li u to da se Bog Otac brine za svakoga, za mene, za tebe? Očekujemo li ispunjenje tih riječi? Zapravo ih često zaboravljamo, bojimo se i puni smo nepovjerenja. Tako nam je teško shvatiti da smo pozvani i dobrodošli u Božjem domu „prebivati kroz dane mnoge“. I ne samo onda kada nam sve ide od ruke, nego i kada smo povrijeđeni, bolesni, odbačeni. Zagledani u ovaj svijet, zaboravljamo na Božje obećanje, zaboravljamo na „zelene pašnjake“ i na „bogatu trpezu“, na poziv u nebo. Riječi ovoga pslama u Isusu Kristu dobivaju posebno značenje. Isus je Mesija, koji svakome dijeli obilato i želi samo da ga čovjek ljubi.

Prorok Izaija u svojoj viziji (Iz 25, 6-10) opisuje svečanu gozbu – svadbu na koju poziva Mesija. To će biti posebna duhovna gozba. Iako prorok slikovito govori o obilju prvoklasnog mesa i sočnog vina, on ustvari najavljuje Jaganjčevu gozbu, na kojoj se jede Kristovo tijelo i pije Kristova krv. To je i najava vječne gozbe na nebu na kojoj će svi biti pozvani pȁsti na lice pred Jaganjca i njemu dati slavu (Otk 5,1-10). I na licu sluga njegovih neće biti više suza jer će ih Gospod obrisati. Nestat će svaka sramota i smrti više neće biti (usp. Iz 25, 8). Mi u tome prepoznajemo svetu misu – Jaganjčevu gozbu na kojoj se obilno sluša Božja riječ te blaguje Isusovo tijelo i pije njegova krv. Svećenik koji pruža pojedincu posvećenu hostiju govori: „Tijelo Kristovo“. To je Tijelo Mesije. Obratimo pozornost da svećenik ne govori „Tijelo Isusovo“, nego “Tijelo Kristovo”. To je živi Isus Mesija kojega su iščekivali proroci. Na nebu će se otkriti sve ono što sada ne vidimo ili u što ne vjerujemo. Shvatit ćemo silu Božje snage. Tada ćemo prema proroku viknuti: „Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio. Kličimo i veselimo se spasenju njegovu!“ Postoji li veća snaga od toga? Postoji li nešto savršenije na ovome svijetu?

Dvojimo se oko Božjeg poziva, koji je upućen nama: „Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni, ja ću vas odmoriti!“ (Mt 11, 25-30) Trebamo pokazati dobru volju. Donijeti odluku i reći: „Evo me Gospodine!“ Sv. Pavao veli: „Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13). Nitko i ništa na ovome svijetu ne može nam darovati ono što nam pruža Bog u Isusu Kristu.

Prispodoba o svadbenoj gozbi odnosi se na Božje kraljevstvo i mesijansku gozbu na kojoj se stolovi savijaju od preobilja ponuđenih darova. Isus ispunjava Izaijino proročanstvo o obilnoj svečanoj gozbi spasenja. Poziv je upućen ne samo ljudima onoga vremena, nego svima nama. Nažalost, mnogi odbijaju taj poziv. Odbijaju ponuđene darove. Odbijaju Kristovo tijelo i njegovu riječ. Zanemaruju euharistiju. Pronalaze izlike i neistinita opravdanja: „Moram raditi, tko će mi dati novce?” Drugi opet govore: “Moram se odmoriti!” Oni žestoko odbijaju Crkvu, svećenike, nedjeljnu obvezu. Tonu u svojim zemaljskim brigama i ne uspijevaju iz njih isplivati. Ništa se nije promijenilo od Isusova vremena. Ljudi više gledaju i trude se oko ovozemaljskog života nego što žele prihvatiti poziv u nebo. Zašto to čine? Zašto nikako ne žele shvatiti kako je to živjeti život u punini? Promotrimo i sami sebe, dolazimo li s oduševljenjem na svetu misu, blagujemo li Kristovo tijelo? Jesmo li pažljivi i primamo li otvorena srca samoga Boga?

Dođite na gozbu, na svadbu, jer tu dolazi sam Bog koji želi tebe i mene. On briše naše suze, ohrabruje nas i vodi, samo s njim možemo preskočiti najviše zidine. Naš Bog je velik. Pripazimo da na sebi imamo uvijek svadbeno, odnosno svečano ruho. To je čisto srce. Čuvajmo se svetogrdne pričesti. Bog, dobri pastir svima želi praštati u Isusu Kristu. On želi ostati u tvom srcu zauvijek. Želiš li i ti isto?

 p.Arkadiusz Krasicki, CSSp, Osijek

Fotografija: Tea Pejić/TeiTo

Preporučeno

Leave a Comment