Isuse, pohodi poganske predjele moga srca! (Mt 4,12-17)

by admin

Mnogima se čini da poganost više spada u poodmaklo vrijeme. Pogani su bezbožnici koji vjeruju u silu prirode, postojanje vila, oživljuju priče o vampirima i poluljudima koji žele uništiti čovještvo. Pogani vjeruju u sudbinu zapisanu u zvijezdama. Bave se magijom, vračanjem, gatanjem i zazivaju duhove. Vjeruju kartama i bacaju uroke. Sve su to poganske prakse, koje isključuju Boga i Njegovo djelovanje u svijetu. Što mislite, postoje li moderni pogani? Pogledajte sami! Čime se bave ljudi današnjeg doba, koji su izbacili Boga iz svoga srca? Tu prazninu popunjavaju moderno pakiranim poganstvom. Na prvu, sve izgleda lijepo i slatko. No, nažalost iza toga se skriva poganski način života bez Boga. Pogledajte koliki ljudi više vjeruju zvijezdama, nego Bogu. Predaju svoje psihičko, fizičko i duhovno zdravlje različitim istočnjačkim praksama koje nudi New Age. Što se, dakle, promijenilo od one poodmakle dobi na ove naše dane? Mnogi moderni pogani u znaku bundeve i slona traže spasenje ne znajući da se duhovna stvarnost vodi svojim pravilima. Tako na sebe i svoje domove stavljaju prokletstvo. U neznanju ili namjerno krše prvu Božju zapovijed.

Međutim, Isus je zakoračio na tlo po kojem mi hodamo. On je učinio povijesno-spasenjski korak. Uništio je prokletstvo, koje je bilo izgovoreno nad zemljom nakon grijeha prvih ljudi. Isus svojim svetim stopama poništava sotonski otrov. Pred Njegovim likom dršću zlodusi. Tako nastaje novi poredak. Evanđeoski odlomak točno navodi mjesto odakle je Isus usmjerio svoje prve korake. Bila je to zemlja Zebulonova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska. Tu su živjeli ljudi koji su bili u tmini. Oni su umirali u tami svojih grijeha. Mrki su hodali po granici smrti jer nisu upoznali Boga. To je činjenica njihova poganstva. No, Isus je Svjetlo koje raspršuje njihovo neznanje i grijehe. On je svjetlost jarka i velika. Jedini je spas u Isusu Kristu. Mnogi su to prepoznali i prihvatili Isusov poziv na obraćenje. Brojni su ozdravili od svojih bolesti duha, psihe i tijela.

Isusove korake osjećamo i mi danas u našoj zemlji. To su koraci blagovjesnika, svećenika, časnih sestara, braće i sestara laika, koji su krenuli poput Petra i Andrije za Isusom. Sveti Pavao naziva ljupkim i blagoslovljenim noge onih koji navješćuju Božje kraljevstvo (Rim 10,15). Svi su kršćani pozvani biti blagovjesnicima i svjedocima. Danas u sili Duha Svetoga i u Isusovo Ime trebamo zagaziti u tlo moderne poganosti i donijeti svima, koji žive u tami svojih grijeha, Kristovo svjetlo. „Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim, pred kim da strepim?“ (Ps 27)

Poput Petra i Andrije, očistimo prije svega naše mreže. Dozvolimo Isusu da Njegov pogled izliječi svako područje našega bitka, koje je još uvijek naklonjeno poganstvu. Evangelizacija uvijek počinje od osobnog obraćenja. Isus s jednakom ljubavlju poziva Petra i Andriju. To je vrlo znakovito jer se često među kršćanima osjeća ljubomora o kojoj govori Pavao (1Kor 1,10-13.17) i zato među nama nastaje razdor. Isus nije razdijeljen! Svi smo jedno u Kristu. To je najveće svjedočanstvo.

Teško nam je prepoznati Isusove korake među našima. Ta duhovna nesvijest i odbacivanje Boga otvara put poganstvu, koje postaje sve napadnije. Mnogi se još nisu opredijelili poći za Isusom ili izabiru najlakša rješenja. Govore da vjeruju Isusu, ali pouzdaju se u vidovnjake i njihove karte, viskove i kristale. Njihovo srce nije još do kraja predano Gospodinu. No, Isusovo je srce otvoreno za svakoga bez obzira na prošlost. Božje je milosrđe u bezdan duboko. Važno je prihvatiti poziv na obraćenje uz iskreno pokajanje. Cijeli svijet i ova zemlja pripadaju Bogu jer su stvoreni po Njegovoj Riječi. Žalosno je ako to ne možemo prepoznati.

Radosno prepoznajmo naš poziv koji se povezuje s blagoslovom. Dok gazimo tlo ispod nogu i prolazimo pokraj ljudi, blagoslivljajmo sve oko nas. Gospodin je naša snaga. Tko nam što može?

pater AREK KRASICKI, CSSp, OSIJEK, hr

Preporučeno

Leave a Comment