Iskoristimo priliku i primimo istinito Isusovo svjedočanstvo! Siti smo parola bez pokrića i obećanja o boljem životu. Mnogi su primili Isusovo svjedočanstvo. Povjerovali su Istini, primili Život hodajući tim Putem (usp. Iv 14,24). Tko nas drugi može uvjeriti u Istinu osim Isusa Krista? Ima međutim, uz one koji su ga prihvatili, i onih koji su otišli vlastitim putem jer im se njegovo svjedočanstvo učinilo tvrdim i neprihvatljivim (usp. Iv 6,66).
Na čovjeku je odlučiti hoće li za Isusom ili neće. Najgora je neodlučnost. O njoj govori Isus u proročkoj viziji apokalipse: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.“ (Otk 3,15-16) Isus nam govori u prispodobi o dvojici sinova o odlučnosti, poniznosti i odgovornosti za svoje spasenje. Prvi je nepristojan i drzak. Odbacuje zamolbu svoga oca da ide raditi u vinograd. Ali, kasnije se događa promjena u njegovu srcu. Čini ono što od njega traži otac. Drugi sin je slatkorječiv, laskav, sve obećava, ali ne čini ništa. Time odbija svoga oca i svoga brata. Dosta je “zapetljana” ova prispodoba, ali nam puno govori.
Ovom prispodobom Isus nam također želi poručiti da je svakome ponuđeno spasenje te svatko griješi. Nitko se od njegovih učenika ne rađa svetim. Tko misli da je drukčije vara samoga sebe i druge oko sebe. Svaki grješnik ima šansu postati svetac ukoliko to želi. Odnosno, kada priđe Isusu spoznavajući svoj grijeh, pokaje se i ispovijeda ga. Po Božjoj milosti on postaje svet. Bog je nježan, ne spominje se grijeha onih koji su ga ispovjedili. On je sama dobrota i ljubav (Ps 25, 4-9). Možda će netko prigovoriti Bogu u svojoj oholosti da nije pravedan (Ez 18, 25-28), ali sjetimo se samo proroka Izaije, koji nam prenosi Božju riječ: „Moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti!“ (Iz 55,8) Kao Božji suradnici, odgovorni za svoje spasenje, ali i spasenje drugih, budimo odlučni u hodu za Isusom.
Bludnice nas pretekoše…Možemo pomisliti: „ Ne može se dogoditi da neka bludnica ili čovjek koji je čitav svoj život upropastio uđe prije mene u nebo. Nas štiti savršeno izvršavanje religioznih obreda.“ Vjerujem da spomenute bludnice i razvratnici, ukoliko dođu Isusu, padnu mu do nogu kajajući se za svoje grijehe, mogu doista preteći sve pa čak i mene u nebu. Njima je puno darovano jer ljubljaše mnogo (Lk 7, 36-50). Mi zaboravljao na ljubav i na zahvalnost. Držimo se suda, pravde i presude. Fali nam poniznosti. Zastanimo i zamislimo kako bi trebao izgledati naš vjernički život? Često se smatramo vjernicima samo zbog toga što primamo svećenika o blagoslovu kuća, a po stanu nam vise besramne slike. Donosimo na krštenje djecu, a istodobno bez grižnje savjesti pristajemo na abortus, što je ubojstvo djece, o velikim blagdanima izmolimo očenaš, ali redovito spominjemo Boga u psovkama…. Kako izgleda naš vjernički život? Što još uvijek trebamo promijeniti?
Sveti Pavao upozorava svoje zajednice, ali i nas da bez poniznosti, koja uvodi u potpuno obraćenje, ne možemo postati drugi Krist. Bez poniznosti neće biti ni ljubavi među onima koji vjeruju u Krista. Poniznost je najjače oružje protiv svih đavolskih napada. Ona je lijek protiv naših slabosti i grijeha kako bismo postali sveti. Nije dovoljno poznavanje vjeronauka, važna je odvažnost u kročenju za Isusom. Ohol čovjek ne uočava svojih pogrješaka, zato se čudi da ga bludnice i razvratnici pretječu u kraljevstvo Božje. Isusova poniznost neka bude i naša poniznost.
Isus nam je u svemu uzor. Sva su ljubazna bodrenja u njemu. On je milostiv i milosrdan (Fil 2,1-11). Spasenje je naš jedini cilj i smisao našega postojanja, a Isus je naš jedini životni Put. Komu drugome da idemo?
Pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek