Srce je posebno. Ovdje se susreću ljudski i Božanski događaji. Hebrejski gledano, srce je čitav čovjek. U to se uključuje i njegova savjest. Svatko nosi svoju povijest u srcu. Ima tu lijepih trenutaka, no ima i onih o kojima ne bismo htjeli govoriti niti ih se prisjećati. Zato je čovjek tajna za drugoga. Upoznati čovjeka, znači upoznati njegovo srce. Bog poznaje ljudsko srce, Njemu je sve razotkriveno. Ponekad i mi želimo odgonetnuti što skrivaju ljudska srca. Čovjek to ne može dok mu se drugi čovjek ne otvori. Bog nema tajni prema nama. On nam je sve objavio u svome Sinu.
Tako se i sve Marijino otkriva pred nama. Gospa želi podijeliti sa svojom djecom tajnu Isusova rođenja. Evanđelist Luka piše da je Marija u svom srcu pohranjivala sve događaje i razmišljala o njima. Ona je upamtila i najteže trenutke oko Isusova poroda: prisilno putovanje iz Nazareta u Betlehem, Isusovo rođenje, pojavu anđela na nebu, bijeg pred okrutnim Herodom, proroštvo Šimuna i Ane, pokolj dječice. Marija je upamtila, možda za nas i beznačajni, dolazak pastira u betlehemsku štalu. Sve te događaje ona je pohranjivala u svom srcu jer su imali veliko spasenjsko značenje. Oni su joj pomagali vjerovati Isusovoj riječi. Drugačije je gledala na Isusovu patnju i smrt. Tada se sjećala svih tih događaja koje je nosila u svomu srcu.
Iz Marijina srca odsijeva pohod pastira, koji su čuvali ovce na betlehemskim poljima. Pastiri nisu bili na dobrom glasu. Međutim, upravo se njima ukazao anđeo Gospodnji i prvi su se otišli pokloniti Gospodinu. Oni su išli u betlehemsku štalicu uz poklike anđeoskih glasova i klicanja. Išli su poput kralja Davida, koji je pjevao i plesao pred kovčegom saveza. Tako su se oni krenuli pokloniti Mesiji. Sada je kovčeg Saveza Isus, Njegovo tijelo položeno u jasle. On je Očev Hram. Možemo si zamisliti ražarena srca pastira. Njih je vodila tajanstvena snaga koju još nisu upoznali. Mi u tome prepoznajemo Silu odozgor, snagu Duha Svetoga.
Pastiri su u Isusu prepoznali Mesiju, kojeg su najavljivali proroci. Sigurno su čuli proročanstva i čitali pisma. Trenutak susreta s Isusom za njih postaje novim početkom. Od ljudi na zlom glasu, postali su nositelji Radosne vijesti: „Rodio se Emanuel, Mesija, Bog s nama“. Oni su postali novi ljudi. Mnogi su povjerovali njihovom svjedočanstvu. Time su preuzeli na sebe odgovornost širenja kršćanstva. Možemo si zamisliti kako su Betlehem i Jeruzalem brujali zbog Isusova rođenja. No, radost pastira nitko nije mogao zaustaviti. Njih je ispunjavao Duh Sveti, koji se onog dana razlio u njihovim srcima.
Punina vremena o kojoj govori sveti Pavao u poslanici Galaćanima (Gal 4,4-7) napunja radošću i naša srca. Po Isusovom rođenju i mi primamo posinstvo. Postajemo sinovi i kćeri samoga Boga. To se rođenje događa po Duhu Svetom, koji živi u našim srcima. On u nama kliče: „Abba! Oče!“ Onu radost koju su osjećali Marija, Josip i pastiri osjećamo i mi, sudionici Isusova rođenja. Zavirimo u svoje srce i otkrijmo radost koju u njemu nosimo. Ta radost mora postati u nama izvorom poslanja u sili Duha Svetoga. Kličimo od srca poput pastira, raspirujmo Radosnu vijest. Pastiri su porukom o Novorođenom Djetetu izazvali lavinu zloće neprijatelja. Dok smo ujedinjeni s Gospodinom, zlo nam ne može ništa.
Zaviri danas u svoje srce. Otvori ga malom Isusu. Predaj Mu svoje najteže trenutke, kojih se ne želiš sjetiti ili kojih se sramiš. Zato je On postao čovjekom da preuzme na sebe tvoju sramotu i da te učini čovjekom po svome srcu. Često kliči Bogu i raduj se poput pastira, koji prenose Radosnu vijest. Slavljenička pjesma ruši sve zidine. Puni srce evanđeoskom porukom i dok prebireš Božju riječ, gledaj Isusa zajedno s Marijom.
pater Arek Krasicki, CSSp, OSijek; Hr