Bog želi da smo tako uvjereni u njegovu nježnu ljubav, tako uvjereni da je on na djelu uvodeći nas u njegovo najbolje, da imamo neprestanu radost i veselje u svom hodu s njim! Mojsije je upozorio Izraela: “Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, služit ćeš neprijatelju svome koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj” (Pnz 28, 47-48).
Bog danas nama kaže: „Budite veseli i radosni u onome što sam već učinio za vas! Ako hodate okolo potišteni, mrmljajući i prigovarajući, zauvijek ćete duhovno gladovati i biti goli te plijen za svoje neprijatelje!“ Bog želi da tako vjerujemo u njegovu ljubav za nas da ćemo biti svjedočanstvo sreće i dobrog raspoloženja kroz služenje drugima! On želi istinite radnike u svojem vinogradu – poslužitelje koji su radosni u srcu, ispunjeni radošću koja je temeljena na istini.
Ne možemo svi otići u Afriku i tamo svjedočiti da je Isus uskrsnuo. Ne možemo otići u daleku Aziju ili Južnu Ameriku navijestiti Božju riječ svima onima koji ju još nisu čuli. U srcu nosimo želju zalaganja za mir u svijetu, pomoć siromašnoj i napuštenoj djeci. Sve nas to dira. Međutim, nemamo uvjeta i mogućnosti otići u te zemlje, kontinente. U svakom čovjeku koji „hoda s Bogom“ (usp. Post 1, 8 – Adam, Noa) postoji čežnja za služenjem Bogu i za evangelizacijom. Ta je čežnja posijana po krštenju. To je zapravo sila Duha Svetoga koji podiže nove proroke, nove svećenike i nove kraljeve na putu k svetosti. To si ti, NOVI ČOVJEČE, pozvan u radosti služiti Gospodinu.
U dubini srca prepoznajemo čežnju za služenjem Bogu. Oduševljava nas služenje drugih. Iako ne odlazimo negdje daleko s nekom određenom misijom. Svi imamo priliku služiti „Gospodinu s radošću i veseljem“ (Ps 1000, 2) tu i sada! Čim prepoznaš tu čežnju u svom srcu, odmah kreni za njom – služi Gospodinu. Učini to poput mladog Samuela, kojeg je Gospodin pozvao po imenu u svojem Hramu „Samuele!“ a On mu je odgovorio „Evo me“! Mladi Samuel kojeg mogu usporediti s vama – studentima, poslušao je svoga mentora, svećenika Elijela. Njegovi sinovi „bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Gospodina“ (1 Sam 2, 12). No, Bog je imao svoj plan. On je izabrao Samuela da bude njegov prorok. Da Samuel nije poslušao ne bi imao radosti u srcu i ne bi se po njemu događale čudesne stvari. On je jednostavno služio Bogu u Šilu s velikom radošću u srcu.
Mnoge među vama Gospodin je nadario talentima i životnim iskustvom. On vas poziva da mu služite. Netko lijepo čita, drugi opet fotografira, svira neki instrument. Netko možda osjeća potrebu za pisanjem za naš portal. Možda se u nekom srcu rađa želja za ministriranjem, poput mladog Samuela, koji je dan i noć služio svome Gospodu. Na području studentskog pastorala ima više mogućnosti i područja u koje se možeš uključiti i tako prepoznati svoje darove, koji su često skriveni negdje na dnu duše. Mnoge treba potaknuti kako bi krenuli.
Nemojte reći „meni se ne da – neka to drugi rade“. To je upravo Jonin sindrom koji bježi od Boga i pred odgovornošću. Zna da mora ispuniti svoju misiju, ali mu se ne da, misli: „Neka se drugi angažiraju!“ Kad se gradio hram Gospodin je nadahnjivao pojedine ljude da mogu izvršiti njegovo djelo. Svako poslanje unutar studentskog pastorala je važno: lijepljenje plakata, volontiranje, čitanje, ministriranje, angažiranje u zajednici utorkom i četvrtkom, postavljanje stolica, postavljanje razglasa, sve to ima svoju određenu svrhu. Nitko od vas ne može reći da je to nešto „glupo i bez veze“. U Knjizi Brojeva (10 pogl.) čitamo da je Gospodin postavio trubače, koji su trubili u srebrne trube u Izraelu. Netko će reći da je to smiješno. Nije smiješno jer je taj na prvi pogled beznačajan posao spašavao Izraelce od smrti. Trube su izazivale Gospodina nad vojskama. Možda ne mogu svi propovijedati, ali mogu raditi neke druge stvari koje će biti od velike koristi. Sveti Pavao u Poslanici Efeženima govori o različitosti darova u službi Kristova tijela (2, 19-21; 4, 11-13). Svatko, dakle, ima svoju određenu ulogu u zajednici, odnosno u Crkvi. Sveta Terezija od Djeteta Isusa izabrala je biti ljubav srca Crkve. Bila je sakristijanka i odrađivala je na prvi pogled najneznačajnije poslove. Sve to poradi Krista.
Služiti Gospodinu stvara bogatstvo radosti koja prirodno istječe iz srca: „Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem“ (Ps 100, 2). „Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita“ (Ps 32, 11).
Marija nam je uzor poniznosti i poslušnosti. Ona trči služiti svojoj rođakinji Elizabeti. Nju vodi Duh Sveti. Ona je puna milosti. Nije rekla „ne da mi se!“ Ona je prihvatila svoju ulogu u lancu evangelizacije. Ona daruje sebe. Ne gleda što će dobiti za svoju dobrotu. Marija služi.
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek