Plava crta
Nedjelja, 16.11.2014.

Facebook Facebook

Share
Like

Već od malih nogu usađeno nam je da se Boga treba bojati jer on sve vidi. Roditelji plaše svoju djecu Bogom i tako ucjenjuju njihovu poslušnost prema sebi. Bog se mnogima javlja kao egzekutor ili kao krvnik zbog počinjenih grijeha, kao onaj koji ih svojom rukom baca u paklenu vatru. Žalosno je da rijetko tko govori svojoj djeci o Bogu koji je ljubav i milosrđe. To međutim ne znači da se s Gospodinom možemo igrati kako mi želimo, odnosno da živimo kao da Bog ne postoji.

Božji strah je nešto drugo nego strah od Boga. Božji strah je dar Duha Svetoga, a strah od Boga ima svoj izvor u krivoj slici o Bogu. Onaj koji ima živo iskustvo susreta s Bogom –Ljubavlju sigurno će shvatiti ovu poruku. Moći će razlikovati Božji strah i plašljivost od Božje prisutnosti. Božji strah stavlja čovjeka u djetinji odnos prema svome Ocu, dok strahovanje od Boga utjeruje mrzovolju. Božji strah poziva na suradnju s Ocem koji voli svoje dijete. Strah pred Bogom ukida svaku komunikaciju s Ljubavlju. Jedino čega trebamo se bojati su naši grijesi. Zapravo da njima ne povrijedimo Očevu ljubav.

Kako se morao osjećati onaj evanđeoski suradnik gospodara, koji je dobio jedan talent i zakopao ga je? Gospodar dobro poznaje svoje sluge i dijeli svakome dio novaca. Srećom što je onom slugi dao samo jedan talent. Ali, i taj jedan talent puno znači. Iz evanđeoske perikope saznajemo kakav je odnos slugi prema gospodaru: „Gospodaru, znadoh te, čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.“ On ga se boji, vidi isključivo njegovu strogoću. Nije čudo da nije osjećao sigurnosti prema svojem poslodavcu. Drugi sluge, naprotiv, koji su u sebi imali strahopoštovanje prema svojem Gospodaru umnožili su svoje talente. Očigledno,  njihov je donos prema gospodaru sinovski, prijateljski. Oni su drugačije shvatili svoju ulogu na gospodarevom dvoru. Prepoznali su želje svoga poslodavca i počeli su s njim surađivati bez straha, u potpunoj slobodi, ali ipak sa strahopoštovanjem.

Na nama je probuditi se od sna. Shvatimo da strah Božji nije isto što strah od nemilosrdnog Boga. Mi nismo sluge, nego Isusovi prijatelji (Iv 15, 15), koje on sâm izabra. Sotonska je nakana uvjeriti čovjeka da je rob, koji živi u tami i ništa mu ne pripada. Međutim, mi smo Božja svojina. Sinovi smo svjetlosti i sinovi dana (1 Sol 5, 5). Naša će pobjeda nad silom zloga biti u trenutku kada povjerujemo i prihvatimo Očevu brigu za nas. Samo svijest dječjeg odnosa prema Bogu može donijeti obilati plod „jer bez mene ništa ne možete učiniti“ (Iv 15, 5). Nažalost, postoje obitelji u kojima djece strepe od svojih roditelja. Teško im je, dakle, shvatiti istinitu očevu ljubav Boga Oca. Sebičnost i gramzljivost za novcem ubijaju obitelj i brak koji treba biti ozračje za rast u vjeri. Tu gdje nema poštovanja između djece i roditelja nema blagoslova. U takvom ambijentu raste strah pred ljudima i paralizira cijelu osobu. Strepnja od ljudi rađa strah od Boga iskrivljujući sliku Boga Oca. Osoba koja odrasta u takvom ozračju postaje nesigurna. Lakše je njoj zakopati sve svoje talente, nego dijeliti ih s drugima.

Knjiga izreka ističe osobine žene –majke, koja zapravo postaje nositeljica otkrivanja svih talenata koje dolaze od Boga. Ponajprije, ona sama surađuje s Bogom: vrsna je, brine za kućanske poslove, ima otvoreno srce za svakoga tko je u potrebi i oskudici. No ponajprije ona je puna strahopoštovanja prema Bogu. Autor knjige kaže da su ti talenti vrjedniji od prolazne i tašte ljepote. Žena vrsna ima ključ od muževljeva srca. Prema tome, tu gdje je zajedničko poštovanje razvija se i suradnja s Bogom. Najveći je talent koji čovjek posjeduje vjera. No ona se upravo otkriva  u strahopoštovanju. Zato psalmist ponavlja blagoslov: Blagoslovljen čovjek, koji se boji Gospodina! (Ps 128)

Naučimo biti vjerni u malim stvarima. Započinjimo od sebe, od svoje obitelji. To je poziv upućen svakom čovjeku. Iskoristimo svaki talent na službu Bogu i braći ljudima.

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek

Nedjelja, 16.11.2014.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka

Odgovori

DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.