Čini mi se da nitko neće zamjeriti moju usporedbu svetosti i pladnja, odnosno tvrdnje da je svetost za svakog ponuđena, kao jelo u restoranu. Svetost je zapravo čežnja za Bogom. Ona je glad za potpunom predajom Isusu Kristu. Ne ulazim u to tko smije ući u nebo, a tko ne smije. Nisam sudac. No, uvjeren sam da je svetost ponuđena svakome. Ona nije nešto komplicirano i nedostižno. Ona, iako otmjena, skriva se zapravo u sivoj i često ispraznoj svakodnevici.
Tekst iz Matejeva evanđelja o blaženstvima čista je abeceda svetosti. Isus nabraja mnoge životne situacije po kojima svatko može postati svet. Broj nije ograničen, iako mnogi krivo interpretiraju Knjigu otkrivenja, govoreći o zatvorenoj brojci od sto četrdeset tisuća spašenih. Isus Krist je umro za svakog čovjeka. On je svojom smrću i uskrsnućem otvorio nebo. I svatko tko u njega vjeruje ima život vječni (Iv 3,16). Onaj koji ne vjeruje da je Isus Krist, sam sebe osuđuje na propast (Iv 3,18). Zar možemo sumnjati u ponuđenu svetost? Još jednom skrećem pozornost na put koji ukazuje Isus u svojim blaženstvima: siromasi, koji sve očekuju od Boga, progonjeni radi Isusova imena, tužni, zaplakani, odbačeni i ismijani, milosrdni i izgubljeni u očima ovoga svijeta, ali čista srca – njima je ponuđena svetost, oni će Boga gledati (usp. Mt 5,1-12).
Sveci su oni koji stoje pred Jaganjčevim prijestoljem. Knjiga otkrivenja otkriva kako izgledaju. Obučeni su u bijele haljine oprane u jaganjčevoj krvi. Neki od njih u rukama nose palme. To su mučenici koji su prolili svoju krv zbog svjedočanstva. Oni su stigli na Gozbu Jaganjčevu, čiji navještaj su imali na zemlji dok su lomili kruh i slušali Božju riječ. Oni su ušli u Jaganjčevu prisutnost po krvi Kristovoj. Ovo je predivna slika neba, koju nam otkriva Duh Sveti. Nego, kako je piše sv. Pavao: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.“ (1 Kor 2,9-10)
Brate i sestro kad ćeš povjerovati da si pozvan na svetost i da je ona tebi ponuđena svaki dan? Po krštenju, svetost postaje za tebe zadatak i obaveza. Zapitaj se svakodnevno što činiš sa svojom svetošću? Pozvan si u Novi Savez svetosti u Isusu i u njegovoj krvi što snažnije govori od Abelove (usp. Heb 12,24).
Svecem se postaje iz ljubavi prema Bogu i po vjeri u Isusa Krista (usp. Iv 20,30), te po ljubavi prema bližnjemu. Bez ljubavi i bez volje za svetošću biti svet jednostavno je nemoguće. Svetima postajemo isključivo u zajedništvu s drugima. U sili Duha Svetoga i u znaku vode (usp. Iv 3,15) ulazimo u zajedništvo Boga živoga, Jeruzalem nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu (usp. Heb 12, 22).
Po krštenju smo zapečaćeni pečatom Boga živoga i naša je destinacija nebo. Ondje ćemo se vječno klanjati Bogu. No, taj put počinje već sada. Sa svakim udisajem i izdisajem postaješ svet. Kao svetac se ne rodiš, svet postaješ. Uzmi svetost!
pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek