Poznatu poslovicu „Svi putevi vode u Rim“ želio bih zamijeniti sa „Svi putevi vode u Betlehem“. Nije to moja iluzija, nego vjerujem povijesnoj činjenici i evanđeoskoj poruci o dolasku trojice Mudraca, koja su se došla pokloniti Isusu Kristu. Starozavjetna ih proročanstva nazivaju i kraljevima. Oni su svojim umom istraživali znakove na nebu i u njima su prepoznali Božju slavu i ispunjenje proročanstava o Mesiji, Sinu Božjem. Prorok Izaija opisuje dolazak kraljeva, koji koračaju u svjetlosti na jednogrbim devama. Zajedno s njima dolaze mnogi ljudi: muškarci i žene iz svih krajeva zemlje. I oni se žele pokloniti Isusu Kristu. Oni nose sva bogatstva Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara. No, najveće je bogatstvo ljudsko srce, koje prepoznaje u novorođenom Isusu Spasitelja i Boga. To je najveća radost, koja prekoračuje svaku životnu sreću. Sve to gleda prorok. Njegova se vizija ispunjava nakon mnogo stotina godina. U neznatan Betlehem, u štalicu dolaze kraljevi, koje predaja naziva Gašpar, Melhijor i Baltazar, a zajedno s njima dolaze se pokloniti svi narodi svijeta.
I mi smo na tom putu. Dolazimo iz svih krajeva zemaljske kugle. Želimo se pokloniti Isusu Kristu. Dolazimo do duhovnog Betlehema. Upravo o svim vjernicima, koji će se pokloniti Spasitelju svijeta, govori Isus Samarijanki (Iv 4). Kršćani su oni ljudi, koji dolaze iz daleka. Mi smo oni koji se klanjaju Isusu Kristu u Duhu i istini! Zvijezda koja je pokazala put mudracima je nestala. Svi koji su povjerovali u Isusa Krista i postali Božja djeca, vodi Duh Sveti. Zato se ne bojmo krenuti na put i pokloniti se Kristu, Svjetlosti svijeta. Mudraci koji su vidjeli zvijezdu, obradovali su se. I mi smo radosni kada dozvolimo Bogu da nas On vodi. Tada postajemo poput vjetra čiji se šum čuje, ali se ne zna odakle i kamo puše. Radost potiče čežnju za poslušnim koračanjem za Isusom Kristom.
Mudraci su pali ničice i poklonili su se novorođenom Isusu. Dijete Isus različito je od sve druge djece. On je Jedinorođeni Božji Sin, koji se lišio svega sjaja i postao je čovjekom (Flp 2,6-8). U svojem poniženju donio je radost spasenja svim grješnicima. On, koji je bogat, za nas je postao siromah (2 Kor 8,9).
Kraljevi su stigli do Betlehema što znači „Dom kruha“. Ovdje na sjenu leži zrno pšenice, koje će obamrijeti i darovati mnogima život vječni. Ono će donijeti obilat plod (Iv 12,24). Isus će sam za sebe reći da je Kruh, koji je sišao s neba i da je Njegovo tijelo kruh, koje se daje za život mnogima (Iv 6,35.41.51). Isus Krist trajno je ostao s nama u Euharistiji. On je nevidljivo prisutan u običnom kruhu. Tko jede Njegovo tijelo i vjeruje, imat će život vječni. To se događa u svakoj svetoj Misi. Njegovo je tijelo izloženo za nas da ga primimo i da vječno živimo. Prepoznajmo živoga Isusa u svetoj Pričesti. Ne oklijevajmo doći sve češće na Gozbu Jaganjčevu. Kušajmo Isusovo tijelo. Uvjerimo se sami koliko je dobar Gospodin.
Što mi možemo darovati Isusu? Mudraci su darovali znakovite darove. Mi možemo darovati Isusu cijelo svoje biće. To Isus očekuje od nas, darovati sebe. U gesti mudraca, koji su pali ničice pred Isusa i poklonili Mu se, prepoznajmo poziv na klanjanje Jedinomu Bogu. To je simbolična gesta, koja izražava poniznost, ali i priznanje da je Isus Krist jedini Bog. Onaj koji uistinu voli uvijek će pred svojim Bogom prignuti koljena. Njemu nije potrebno puno o tome govoriti i podsjećati. On se klanja u Duhu i istini. To je ujedno slika neba, koju opisuje knjiga Otkrivenja. Klanjati se Isusu znači priznati Ga jedinim Bogom u svome životu. Često imamo priliku prignuti pred Njim koljena i pasti ničice. On je među nama.
Susret s Isusom na koljenima mijenja ljudski život. Često bismo htjeli na silu promijeniti druge oko sebe. Međutim, to tako ne ide. To može samo Božja milost. Stoga, krenimo k Isusu. Svi putevi vode u Betlehem u „Dom kruha“. Smijemo u tome prepoznati svaki susret s Isusom u Euharistiji. Što čekaš? Kreni!
Pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, HR