Plava crta
Četvrtak, 19.02.2015.

Facebook Facebook

Share
Like

Vjerovati i studirati. S vjerovanjem se povezuje molitva, dok se sa studiranjem povezuje znanje. S vjerom i znanjem povezuje se iskustvo. Vjerovanje ne isključuje znanje, niti znanje isključuje vjerovanje. Mnogi su poznati znanstvenici bili vjernici. Išli su na svakodnevne sv. Mise, čitali svaki dan Sveto pismo. Nisu se nikada javno postidjeli priznati svoju vjeru. I pri tome nisu oni svi bili svećenici.

1. Nikola Tesla – svaki dan čitao Bibliju i odrastao u religioznom ozračju svjedočeći za Boga.
2. Nikola Kopernik – u svojim djelima referirao se na Boga i nije smatrao da je njegov model u sukobu s Biblijom.
3. Rene de Descartes bio je francuski matematičar, znanstvenik i filozof koji se naziva ocem moderne filozofije. Descartesov korak bio je dokazivanje vjerojatnosti u postojanje Boga – jer jedino kad bi Bog postojao i ne bi htio da budemo u zabludi od svojih osjetila, tada bismo mogli vjerovati svojim osjetilima i logičnom misaonom procesu. Bog je, dakle, centralan za njegovu cijelu filozofiju.
4. Blaise Pascal bio je francuski matematičar, fizičar, izumitelj, pisac i teolog. Na području matematike objavio je traktat o nacrtnoj geometriji i postavio temelje za teoriju vjerojatnosti. Pascal je izumio mehanički kalkulator i postavio principe vakuuma i tlaka zraka. Bio je odgojen kao rimokatolik, ali 1654. doživio je duboku spoznaju Boga što je njegov studij usmjerilo od znanosti ka teologiji. Pascalove zadnje riječi bile su: ˝Neka me Bog nikad ne napusti.˝
5. Isaak Newton: značajan na području optike, mehanike i matematike. Ono što je manje poznato činjenica je da je bio odan vjernik i da je smatrao kako su brojevi uključeni u razumijevanje Božjeg plana za povijest u Bibliji.
6. Albert Einstein: ˝Znanost bez vjere je hroma, vjera bez znanosti je slijepa.˝
7. Sveti Toma Akvinski – utjecao je na mnoge književne velikane (Dante, Dostojevski, Tagore, Joyce i mnogi drugi). Izuzetnom jasnoćom uvida obradio je golem raspon ukupnoga srednjovjekovnog znanja i stekao naslov „Princeps philosophorum“ („prvak filozofa“). I pored svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik, te je postojano odbijao sve ponuđene crkvene časti. Mistik, veliki štovatelj Presvetog Sakramenta, jednom je klečeći pred raspelom doživio susret sa Spasiteljem koji mu se obratio: „Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?“ Toma je odgovorio: „Samo tebe, Gospodine!“ Združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Bio je ne samo veliki znanstvenik već i veliki svetac. Jednom su ga pitali: odakle ti tolika mudrost? On je pokazao na križ i klecalo… ovo mi je izvor.

Mi imamo problema s učenjem. Ponekad naša pobožnost zna mnogo nabujati, osobito oko ispita i kolokvija. No, to je dio života. Cijeli je život polaganje ispita. Jedan ima malo manje ulja u glavi, drugi možda malo više… Ivan Marija Vianney bio je poznati svetac koji je izgarao za Gospodina, ali je imao velikih problema upravo s ispitima tijekom teološkog studija. Mnogi su mu se profesori zahvaljivali, bio je ismijavan, odbačen, ali NIJE PRESTAO vjerovati i učiti – OVO ZAPAMTITE. Bog će usavršiti tvoje znanje!

Vjera i molitva moraju ići uvijek zajedno uz studiranje – bez napora nema odmora, bez muke nema nauke, bez sjedenja nema oduševljenja. Bez rabote nema dobrote, bez pracy nie ma kolaczy.

UČI, Vjeruj, Moli i budi bez brige! Nikada obrnuto: Bez brige, pa bez glave i pameti, a na kraju pomognite svi sveti! Što mislite – je li Isus morao učiti? A možda je skitao s ovcama, kozama i prijateljima pa nisu ništa radili niti učili?

„Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima. (Lk 2, 51-52)“

„Kada (u sinagogi) pruže mu svitak, nađe mjesto gdje je pisalo. (Lk 4,17)“

Dakle Isus je znao čitati i pisati! Eureka! Morao je dakle učiti čitati i pisati! Dakle morao je ići u neku židovsku školu. Morao je u ono doba slušati neke učitelje, profesore. Odvajao je svoje vrijeme za školu. Isus je morao slušati svoje roditelje – čitamo u prvom tekstu. Mama i tata davali su mu upute. Vjerujem da su to bile životne upute. Isus im je bio poslušan. Tako je rastao u mudrosti i sazrijevao u milosti kod Boga i kod ljudi. Pogledajmo poniznost! Isus to sve nije morao, ali je jako želio postati s nama jednak u svemu osim u grijehu! On ima dvije naravi, rastao je u Božjoj milosti i poslušnosti prema ljudima (profesorima, roditeljima). Bio je čovjek, ali bio je i Bog. No Božanska narav nije zasjenila ljudsku narav niti obrnuto. Te dvije naravi nisu se izmiješale. On je preuzeo na sebe sve brige i muku, pa i tu učeničku kao što je učenje i polazak u školu. Mogao se poslužiti Božanskim znanjem, ali tada bi prekinuo svoj savez s nama. Ne bi bio kao što smo mi. Ako je Isus – Bog i čovjek – mogao učiti, i ti možeš.

Moli ponajprije za poniznost. Neka ti prva škola znanja i vjere postane tvoja obiteljska kuća. Fakultet, studiranje, neka ti postanu mjesta na kojima kroz znanje dolaziš do Boga. On će prosvijetliti tvoju vjeru koja traži svjetlo istinito – sv. Anzelmo!

Ne bojte se. Dobro iskoristite svoje vrijeme i za molitvu, ali i za učenje. Krajnosti treba isključiti – kako veli sveti Franjo Saleški, jer svaki stalež ima svoje zadatke. Prepoznajte dragocjeno vrijeme i zavolite Boga kroz knjigu. Tako budućnost neće biti za vas strašna.

p. Arek Krasicki, CSSp, Osijek

Četvrtak, 19.02.2015.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka

Odgovori

DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.