Plava crta
Nedjelja, 25.12.2016.

Facebook Facebook

Share
Like

Riječ je tijelom postala! Ta rečenica nikoga više ne dira. Možda su mnogi već zaključili: Ništa više ne razumijem, iako se svake godine čita isti odlomak evanđelja. Kada bismo pogledali na grčkom onda bi nas ta rečenica iznenadila. Riječ je postala „sarks“, „mesom s kostima i mišićima“ (kaj ho logos sarks egeneto), Sveti Ivan mogao je rabiti riječ soma što označava tjelesnost, vitalno načelo osobe – čovještvo uopće – ali to nije učinio. Kod Ivana nema ni opisa jaslica, pastira kako poznajemo iz drugih evanđelja. Zašto? Njegovo evanđelje je posebno duhovno, nadahnuto i nadahnjujuće. Kroz grčki izraz „sarks“, koji se poistovjećuje s mesom i mišićima, Ivan pokazuje da je Isus odlučio ući u ljudskost skroz do samoga dna. Ne samo u čovještvo, nego i u svaku stanicu ljudskoga tijela. On ulazi i u svaku situaciju ljudske egzistencije. Boga nitko nije vidio –kaže Ivan, no sada u Isusu postao je opipljiv. Ljudi su mogli dotaknuti Isusa, vidjeti ga.
Nastavak rečenice koja u doslovnom prijevodu pomalo i zbunjuje jest: Riječ je postala mesom i razvila među nama šator (kaj ho logos sarks egeneto kai eskenosen en hemin). Za Izraelce se Božja prisutnost očituje u Kovčegu saveza koju je bio u šatoru. Tu gdje su bili oni tu je bio i Šator saveza. U tom kontekstu rečenicu o razbijanju šatora možemo shvatiti vrlo jednostavno: Bog uvijek boravi među nama.
On je na dohvat ruke kao što je tvoj susjed. Ne u nekom apstraktnom smislu, nego stvarno. Njegovo meso i kosti s mišićima su na oltaru, pred našim očima. Jer je on prisutan u euharistiji. I svatko ga može dotaknuti iako ćemo ga vidjeti u obliku kruha. Zahvaljujući tome da Bog živi u šatoru, a ne negdje u palači on je uvijek s nama. Šator se vrlo lako prebaci s jednog mjesta na drugi, a velika kuća ne. On je svugdje gdje god to poželimo i gdje god se služi sveta misa.
Trebamo si spustiti u srce činjenicu da nema nikoga tko bi bio u prednosti. Ne postoji neka povlaštena osoba s kojom Bog bi razgovarao. Ili neko posebno mjesto ili geografski položaj ili neko posebno stanje duha koje bi se Bogu svidjelo. Tu gdje je čovjek tu gdje su kosti i meso, tu je i Bog.
Bog po svome Sinu ulazi točno u tvoj grijeh i preuzima ga na sebe. On skida nevolju sa tvoga tijela i stavlja ga na tijelo svoga Sina Isusa Krista. I svaki put čini to u svetoj misi. On dolazi u svako naše grješno mjesto i daruje sebe i ljubi. To upravo govori Ivan. Spasenje nije neka visokoumna ideja! Spasenje je tada kada dopistiš Isusu ući u svoje grješno mjesto i čim više grješno tim više se razlijeva milost. Ako nalaziš mjesto svoje sramote i gadiš se sam sebi, onda to je to mjesto gdje on dolazi i ljubi tebe. To je spasenje. To je luda i apsurdna ljubav Boga. Treba samo u to povjerovati!
Ivan govori da se po vjeri čovjek rađa ponovno. On se rađa ne od krvi, niti od volje tjelesne niti muževlje nego od Boga u sili Duha Svetoga. To znači da tvoja vjera nije tradicija, niti odgovor na zahtjev. Ne trebaš vjerovati samo tada kada ti to želiš niti tada kada si pod pritiskom: Moram vjerovati da ne bih otišao u pakao. Vjera je tada kada se rodiš od Boga. Kada je on sve u svemu, u svakom detalju tvoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pogledaj svoje tamna mjesta, sjedni s Isusom u šator i nemoj više misliti na svoj grijeh jer taj je grijeh oprošten u sakramentu ispovijedi. Bog je s tobom i nikada te neće napustiti, on želi da mu vjeruješ i da nikada ne pomisliš da ga nema u najtamnijem mjestu i trenutku tvoga života. Isus živi u šatoru, ne u palači. To znači da je među nama.

pater Arek Krasicki, CSSp

Nedjelja, 25.12.2016.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka

Odgovori

DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.