O ženi koja ljubljaše mnogo (Lk 7,36-8,3)

by Duhos

Kome je upućena poruka susreta Isusa s poznatom grješnicom u gradu? Svakako za farizeja Šimuna, za ostale farizeje koji su bili na ručku u njegovoj kući, ali i za nas! Stavimo se i mi u kontekst ovog susreta. Svi su za stolom ležali. Na takav način se blagovalo hranu. Među visokim dostojnicima i uzvanicima nalazi se grješnica. Nije se ona tu slučajno zatekla. Izgleda da je to bila dama dodijeljena bogatim muškarcima jer nitko s ulice ne bi mogao ući u kuću židovskog dostojnika. Morala je biti bogata jer je imala sa sobom skupocjenu alabastrenu posudicu pomasti. Pošto je bila bogata nosila je najskuplje haljine i koristila skupe parfeme. Bila je poznata svim farizejima.
No, njezin plač postaje apsurdan! Takva žena toliko plače. Nije to bio običan plač, nego naricanje. Svojim suzama je kvasila Isusove noge. To nije bilo nekoliko suza. To su bili potoci suza. Zašto ona plače? Je li zbog svojih grijeha? Sigurno da! Ali, odgovor se krije u tomu da Isusu domaćin nije oprao noge, nije dao Isusu poljubac za pozdrav, uljem mu nije pomazao glavu. Duhovni oci pretpostavljaju da je ženi zbog toga bilo jako žao Isusa.
To govori o blizini dvoje ljudi. Njoj je žao Isusa koji je bio posve zanemaren među uzvanicima. To može samo osoba koja iskreno ljubi. To bi opravdavalo njezino naricanje. Kada nekoga ljubite, a ta je osoba vrlo bliska vašem srcu i najmanja pogreška prema njoj povrijedit će vas. Ta žena je morala čuti za Isusa i za sve to što je on učinio ljudima. Tako je u Isusu prepoznala ono što je njoj nedostajalo: čistoću i svetost lišene dvoličnosti. Isus je bio drukčiji od ostalih. Gledao ju je drugačije nego ostali muškarci. On je prečist, ne osuđuje nikoga. To njoj zapravo nedostaje. Mnogi su je muškarci gledali kao predmet. Ona osjeća da je za Isusa izuzetna i voljena osoba.
Vjerujem da je iz čiste ljubavi prema Isusu žena mogla shvatiti svoj grijeh. Ona maže pomašću onoga kojega iskreno, sveto i čisto ljubi. Tko zna možda prvi put u svom životu tako ljubi i gleda muškarce sasvim drukčije. U Isusovoj blizini osjeća istinitu toplinu muškarca kao oca i brata. Moguće da osjeća i toplinu obiteljske kuće. Isus je ne odbacuje, ne viče: Makni se od mene nečista. Moguće da bi upravo tako reagirali ostali sustolnici. Možda su oni ispod svojih maski sakrivali svoje grijehe? Ljude koji su dvolični često nazivamo farizejima.
Nepoznata žena u jednom trenutku postaje uzor ljubavi. Isus to govori Šimunu farizeju: Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo! Isus ne govori: Ona je grješna, a ti Šimune farizeju nisi. Ona je nečista, a ti si čist –jer tako misliš za sebe. Isus govori: Ona me ljubi, a ti Šimune mene ne ljubiš. Nauči ljubiti poput te žene. Tvoja ritualna čistoća nije dovoljna!
Vrijedi sjesti i zagledati se u tu scenu. Porazgovarati s tom divnom ženom koja ljubljaše mnogo i pogledati Isusa u oči. Zapitajmo se kakav je moj odnos prema Bogu? Izgleda da oni kojima su oprošteni mnogi grijesi znaju ljubiti potpuno. Bez ljubavi prema Isusu olako si dopustimo grijeh. Ili, možda bolje reći da bez odnosa ljubavi prema Bogu nećemo moći uočiti grijeh zbog naše sebičnosti. Vanjski znakovi pobožnosti još ništa ne govore. Blago se skriva u srcu.
Za Isusom su krenule mnoge žene koje su mu nakon oslobođenja od zlih duhova predale svoje srce. Nepoznatoj ženi grijeh je bio oprošten jer mnogo ljubljaše mnogo. Naučimo ljubiti jer tada će naša grješnost biti prilikom za istiniti susret s Isusom.

pater Arek Krasicki, CSSp

 

Preporučeno

Leave a Comment