O soli i o svjetlu(Mt 5,13-16)

by Duhos

pise pater Arek:
Kršćani su sol zemlje i svjetlo svijeta. Zašto, kako? Na koji način kršćani ulaze u svijet te postaju sol zemlje i svjetlo svijeta? Interpretacija Isusova govora najčešće nailazi na pozitivno tumačenje. Moguće je međutim i drukčije tumačenje, kako kaže jedan poljski propovjednik: To se pomalo čini dosadnim, jer znamo da kršćani moraju biti začin ovom svijetu. Takvo tumačenje može na početku zbuniti, ali na kraju unosi novu perspektivu življenja ovog ulomka.
U Bibliji sol, osim na nekoliko mjesta, ima negativnu ulogu. Ona se povezuje s ratom. Pogani koji su zauzimali izraelske gradove nakon uhićenja žitelja prosipavali su sol po zemlji. To je bila posebna taktika uništavanja tla u ono doba. Nakon toga ništa nije raslo. Slana zemlja ne rađa plodom. Gledajući slučaj Lotove žene nije bez razloga reći: Promijeniti se u stup soli. To je slika svakoga čovjeka koji želi prekinuti sa zlom, ali ne može. Okreće se iza sebe, želi se vratiti na staro. Dok čuje o soli, Izraelac misli na rat i na grijeh. Prorok Ezekijel također u viziji novoga Hrama i rijeke koja sve ozdravlja govori o zemlji koja je isključivo rezervirana za sol. Tu rijeka ne dotječe (Ez 47,1-12). Prema tome u Bibliji se sol povezuje s uništavanjem, grijehom, ratom, s posebnim mjestom gdje nema života. Kako možemo razumjeti u tom kontekstu Isusove riječi: Vi ste sol zemlje?
Isus je dobro znao što sol jest. No, to ne znači da je morao samo pokazati pozitivnu stranu. Možda je moguća interpretacija i poljskog dominikanca. Možda je Isus govorio o nečem takvim što je u kršćanima, a povezuje se s ratom, zlom, grijehom, nekom „slanom zemljom“. Ovaj svijet je potreban kršćana koji neće biti licemjerni, nego će priznati pred sobom i pred Bogom svoje grijehe. Vrlo je prevratno licemjerje skrivanje istine o sebi. Najlakše je reći kršćani su potrebni kao sol koja začinjava hranu. Ali vrlo je teško prihvatiti činjenicu svoje grješnosti koju često kršćani zaokružuju rečenicom: Nemam grijeha. Svijet ne treba licemjerne, nego istinite svjedoke. Možda zato toliki mnogi ne žele primiti evanđelje.
Kršćanska vjerodostojnost će započeti tada kada ćemo reći: Grješni smo, ispovijedamo naše grijehe. Bog nas ljubi. To je evanđelje. Radosna vijest nije tada kada kažemo: Mi smo idealni. Bog nas ljubi. To nije istinito svjedočanstvo. Laž se uvijek osjeti. Često se maskiramo. Ne znamo kako se nositi s grijehom. Ne znamo ga imenovati, ali opet on je u nama i kida nas iznutra. Svi smo grješni, nitko nije bez grijeha. Samo je pitanje jesmo li spremni priznati grijeh? Samo autentičan svjedok može potaknuti druge na vjeru.
Hebrejska imenica sol označava također glagol razderati haljine. Tako se činilo u Starom zavjetu kada je čovjek govorio istinu i samo istinu. Danas ljudi trebaju nekoga kome će moći predati svoju slabost, a da ju ta osoba preuzme na sebe. Današnji svijet treba svjedoke istine koji će biti spremni ići s drugim kroz najgori mrak.
Kršćani su svjetlo svijeta. Svjetlo poziva na život. Kada nema sunca nema života. Mi to fizički osjećamo. U tom kontekstu kršćani bi trebali biti takvi da kad ih drugi vide onda požele živjeti. Ne smije biti tako da kad nas ljudi vide, onda im život ne staje. Moramo biti takvi da kad ljudi vide kršćane osjećaju toplinu i želju za životom. Najveća je sreća tada kada se brineš za drugoga. Sjetite se Abrahama koji je u svom trpljenju ugostio samoga Boga (Post 18,1-13). On se potpuno sebe darovao drugome i na to Bog je odgovorio blagoslovom po sinu Izaku. Kada smo za druge tada postajemo svjetlo svijeta i sol zemlje.
Kršćanin nije samo taj koji viče: Istina, istina, nego kršćanin živi istinu. Spreman je biti uvijek za drugoga iako je često slab i grješan i često pada. Ljude će se uvjeriti u ljubav, a ne u nauk. Nauk će primiti tek po ljubavi. Svijet će se obratiti kada se uvjeri da peremo prljava ljudska stopala, tješimo tužne, govorimo onome koga sretnemo: S tobom sam. Tek kada počnemo ljubiti, svijet će nam povjerovati. Isus prvo govori: Ljubite jedan drugoga kao što sam ja vas ljubio.
Sol nestaje u hrani. A reflektirajući stupić kraj ceste čeka slijedeći automobil. Takvi bismo trebali biti.
AK prema ASz

Preporučeno

Leave a Comment