Kako se svidjeti Bogu? (Mt 16,21-27)

Jeste li ikada razmišljali kako se možemo svidjeti Bogu? Mislim da najviše takva pitanja postavljaju djeca. Da, može se tako učiniti. Jer i ja sam mislio da ću se Bogu svidjeti kada u nedjelju rano ujutro stavim hlače na crtu i namažem cipele pastom. I moji su se roditelji tako spremali. Mama je cijelu noć pravila frizuru, a tata se ujutro brijao. Hm, to mora biti to. Ipak je nedjelja. Naravno, tako mora biti. Uopće ne podcjenjujem pripreme subotom na večer ili nedjeljom ujutro, ali mislim da se Bogu mogu svidjeti i na drugi način.
Prvo pogledajmo situaciju koja se dogodila Petru. Kako se on morao osjećati nakon Isusovih riječi: Nosi se od mene sotono, Sablazan si? Zašto je Isus tako reagirao? Petar nakon toga kada je izjavio da je Isus Mesija, morao se osjećati kao da je pogodio direktno u desetku. To je takav osjeća kada te netko pohvali i ti u sebi kažeš: O dobro mi ide, super je to….Ali Isusove riječi, vjerujem, izazvale su u njemu oluju emocija. Razbile su ga kao grom iz vedra neba. Petrovo razmišljanje suprotno je od Božjeg. Isus najavljuje svoju smrt i uskrsnuće kojem prethodi Jonin znak. Znači, Božji je plan, od samog početka, kako spasiti ljude. Ali, Petar ima svoju ideju kako spasiti svijet bez prolijevanja krvi. To može biti samo sotonski plan kako se ljudi ne bi spasili.
Sličnu situaciju pronalazimo i u Ivanovom evanđelju kada Isus pere noge svojim učenicima. I ovaj put Petar potpuno ne shvaća Isusovu gestu. Želio se svidjeti. Možda je htio dobro ispasti pred svojim kolegama i okruženjem gdje su se svi nalazili. Nije dopuštao da mu Isus opere noge jer je to bio posao za robove. Međutim, Isus je i ovaj put ukorio Petra riječima: Ako ti ne operem nogu nećeš imati zajedništva sa mnom (usp. Iv 13,8). I to je sotonski plan: nemati zajedništva s Isusom.
Petar ne uspijeva kada u pozadini pogledamo njegove nastupe i Isusove ukore. Želi se sviđati i Isusu i ljudima. Tada najviše griješi. Međutim, Petar se najviše sviđa Isusu kada plače i kada se kaje za svoje grijehe. Tu nema ništa od ljudskih planova, tada je čovjek toliko jednostavan, tada ne gleda što drugi misle, jednostavno kroz suze i duboko ganuće gubi kontrolu nad sobom. To me podsjeća na Pavlove riječi upućene Rimljanima: Ne suobličujte se ovom svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno (Rim 12,2).
Možda si se našao u takvim sličnim situacijama kada si želio uspjeti, ali u stvari dogodilo se najgore. Možda si pun takvih neuspjeha i dogodovština. Potraži ih u svom sjećanju. Možda su upravo te situacije izazvale suze kod tebe. Danas iz svojih neuspjeha ili životno obilježenih ispada kojih se može stidiš, Isus izvodi život. Sve što je bilo mrtvo on vraća u život. Po njegovom uskrsnuću i ti oživljuješ svaki dan.
Nositi križ svaki dan znači dozvoliti Gospodinu da nas potpuno zavede svojom ljubavlju (usp. Jr 20,7). To je taj trenutak kada predajemo svoje tijelo za žrtvu (Rim 12,1). Upravo tada se sviđamo Bogu. I ne trebamo ništa posebno izmišljati. Jer niti ukras, niti zlato, niti srebro, niti bogatstvo ovoga svijeta, niti najnovije odijelo i najljepša frizura ne zavedu našeg Zaručnika. On želi samo tvoje srce koje traži samo Njega i koje se u potpunosti zatvara na zlo. Sviđaš se Isusu kada ideš za njim umoran, shrvan i opterećen i kada govoriš: Ja više ne mogu. On je uvijek tu. Ide s tobom.
pater Arek Krasicki, CSSp