Slušaj jer ti Bog govori (Lk 1,26-38)

by abuzgo

Vrijeme došašća bliži se kraju. Danas biblijski gledamo Mariju. Nama se neće dogoditi ono što se njoj dogodilo, ali vrijedi je pogledati i puno toga naučiti od Majke Boga. Napravili smo od Nje vidljivu interpretaciju slikarskih osjećaja i predodžbi. Najčešće je tako da je sama scena Naviještenja prikazana vrlo raskošno. Marija se moli, najčešće na klecalu i čini se s časoslovom u ruci, iako oni tada nisu postojali. U taj čas dolazi Anđeo koji se saginje pred Marijom. Marija je okružena šarenim zidovima i preraskošnim stupovima. Već sada možemo se zapitati zar je tako izgledala njezina kuća ili to mjesto na koje je dolazila siromašna djevojka?
Prema razmatranju jednog poljskog dominikanca postoji slika koja prikazuje Gospu, za nas, u nesvakodnevnoj situaciji. Na toj slici prikazana je Marija koja pere suđe. Sjedi na stolcu i pere obično kuhinjsko posuđe. Njezin pogled podignut je gore i izražava veliko čuđenje… je li to moguće? Ništa drugo nema na toj slici, niti anđela niti svjetla. Ali to se Naviještenje dogodilo.
Nitko nije vidio trenutak Navještena i Isusova začeća. Ne znamo je li anđeo došao Mariji na vidljiv način ili možda ne. To za sada nećemo znati. Ne znamo koliko je dugo trajalo Navještenje, sekundu ili pak više dana. Nije to toliko važno. Najvažnije je ono što se dogodilo po Mariji. To je moralo biti jako izuzetno unutarnje iskustvo. Piše: Anđeo uđe k njoj. To nije tako da je anđeo pokucao na vrata sobe i rekao: Dobar dan ja sam Gabrijel. Svatko od nas imao bi poteškoću shvatiti takav događaj. U samom dijalogu između Marije i Anđela vidi se vremenska kontinuacija. Prema tome, to nije mogla bit jedna minuta. Navještenje moralo je biti određeni proces Božje prisutnosti. Marija odgovara: Ne znam muža…pita: Kako je to moguće… i sama činjenica da je anđeo otišao tek kada je Marija dala odgovor ukazuju na to da je to morao biti malo duži proces.
O Božiću tako nešto će se i nama dogoditi, ne na isti način na koji je to doživjela Marija, ali dogodit će se nešto sveto. Nama će se objaviti istina koja se ponavlja svake godine. Marija je čula da će postati mamom Boga, a mi ćemo čuti da ćemo postati Božjim sinovima i kćerima. I to da smo iz Božjeg naroda i kraljevskog pokoljenja. Zato je Bog postao čovjekom da nam ukaže na to dostojanstvo. On želi biti među nama.
Kako bismo prihvatili istinu o sebi trebali bi smo doživjeti ono što izražavaju Marijine oči na nepoznatoj slici: Kako je to moguće, ja valjda sanjam. Istina o nama je ta da smo bogovima, kako kaže pismo za nas, ali ne na isti način na koji Bog jest. Mi smo pripadnici Božanskog roda zato smo sposobni ljubiti kao što On ljubi, pobijediti zlo kao što On ga je pobijedio. Tijekom ovih božićnih blagdana trebali bismo doživjeti Navještenje. Naravno, neće nam anđeo doći, ali Bog će se javiti na drugi način. Prije svega On je najviše progovorio u svome Sinu Isusu Kristu. Možda zato uz blagdansko pranje posuđa, između jednog i drugog razgovora ili gledanja serije trebamo sjesti i osluškivati Božji dolazak.
Božić mora za nas bit izazov jer to nije vrijeme izležavanja ili lijepog osjećaja. Lijep osjećaj može nas uvijek pratiti, ali to nije to. To je vrijeme neprestanog propitivanja gdje smo i tko smo. A čuli smo da smo Božja djeca, pa ako jesmo onda zašto nismo?
Osluškujmo Gospodina. Zato nam je potrebna tišina. Ako ne sjednemo poput Marije, nećemo čuti Božji glas. Samo nam Bog može reći tko smo mi. Ne trebamo sve riječi razumjeti, trebamo prepoznati samo glas Gospodina i pouzdati se u njegovo vodstvo. Ovcama je dovoljno kada čuju glas pastira (usp. Iv 10,10).
Bog nas moli da prihvatimo istinu o tome tko smo mi, da smo iz njegova roda. Često je anđeo pred Marijom naslikan u klečećem položaju. Čini se kako sam Bog Mariju moli na pristanak. Tako i nas da shvatimo naše izabranje i veličinu. Marija je slušala, ona je bila sva u slušanju. Hoćemo li mi dati Bogu šansu, pa sjesti i poslušati njega?
AK/ASZ

Preporučeno