Što učiniti kada Bog šuti? (Mt 15,21-28)

Uvriježeno je da su muškarci uzori. Oni su hrabri i svemogući. Međutim, Biblija pruža primjere žena koje za svakoga postaju nadahnuće zbog njihove hrabrosti i predanosti Bogu.
Žena, strankinja Kanaanka je za mene uzor. Dolazi iz poganskih krajeva. To je prezreno mjesto. Ondje su se štovali drugi bogovi. Mnogi su među ljudima bili opsjednuti. Pretpostavljam da je to činjenica mnogih okultnih praksi onoga kraja. Kao pogani, oni su za Židove bili poput pasa. Već na prvi pogled žena koja dolazi Isusu je u zaleđu. Praktički nema šanse. Ona ima opsjednutu kćer. U svome srcu nosi samo jednu žarku želju, o da mi kćer ozdravi. Svatko bi joj pomogao vidjevši njezin lik i njezin vapaj. To je tako ljudski.
Ali, Isus reagira drugačije: prvo šuti, a onda uspoređuje ženu sa psima. Što možemo reći? Isus ima britak jezik, ili se malo pokvario od kada se druži s ribarima. Tu za mnoge započinje velika dilema, što sada?
Prije svega žena nije pobjegla. Čula je za Isusa i došla mu je. Vjerovala je i nije odustala. Ali, težak je taj susret s Isusom. Zamislite sami da ste se našli na takvom od davno očekivanom susretu s Isusom. A on prvo šuti. Vi mu govorite, on šuti, a kasnije vas uspoređuje sa psima. Mnogi među nama bi odmah otišli, odustali bi ili bi se sablaznili o Isusu.
Što učiniti kada Bog šuti? Jedno je sigurno: Ne odustati. Tako se rađa vjera koja prekoračuje zbirku poznatih religioznih formula i pobožnih navika. Ne odustati.
U liku te nepoznate strankinje vidim Crkvu, to jest tebe i mene, koji dolazimo Isusu. Mi smo uvjereni da vjerujemo. Pitaj svakoga i odgovorit će ti: Vjerujem. Ali kada Isus šuti ili kada se događa nešto drugo od očekivanog, mi kažemo: Oprosti Isuse, ali to nije tako. Sigurno imaš dobar plan ali stvarnost je drugačija…
Situacija o kojoj je riječ ista je i danas. Govorimo Bogu, ali on šuti. Molimo za jedno, a događa se nešto sasvim suprotno. Možda se i tebi to dogodilo. Imao si dojam kao da te Isus ne čuje i još možda negdje podrugljivo govori: Nije dobro uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.
Prije svega Isus nikoga ne uspoređuje sa psima, niti iako se tako čini, šuti. Isus ističe vjeru Kanaanke. On ukazuje na njezinu ustrajnost. Dozvoljava joj se približiti i pokloniti. Želi njezinu blizinu. Isus ženi daruje sebe. Ona dobiva puno više nego spomenute krušne mrvice.
U tom odlomku postoji još jedan važan element. To je snaga zagovorničke molitve apostola: Udovolji joj jer viče za nama. Poznavajući sebe, apostoli su htjeli samo jedno: Isuse učini joj to što traži jer nas sramoti i može nas ritualno onečistiti. Oni su se htjeli riješiti problema. Međutim, po ovom čudesnom susretu možemo reći da je to bila vrsta zagovorničke molitve. Možda nije bila onako od srca, ali dovoljna. Često i nas ljudi mole: Sjeti me se u molitvi. Ponekad imamo različite osjećaje. Ali, svaka molitva je uslišana. S druge strane u Crkvi vjerujemo u zagovor svetaca. Oni su najbliži Bogu i poput apostola šapuću Isusu u uho: Daj udovolji mu Isuse.
Trebamo zastati i poput te žene doći Isusu, pokloniti mu se. Možda upravo danas trebamo izgovoriti: Gospodine pomozi mi! Jer možda je kod tebe već takva situacija da je sve izgubilo svoj bljesak. Zato te želim ostaviti sam na samo s Gospodinom. Iako šuti, nemoj odustati!
Pater Arek Krasicki, CSSp