Budi zrno koje se ne boji letjeti i pasti na zemlju (Mk 4,26-34)

Čini nam se da čitanja nakon svih velikih svetkovina ne govore o nečem važnom. Međutim, predlažem da pažljivo uđemo u njihovu poruku. Božja riječ ima takvu snagu da može potpuno promijeniti naše živote.
Isus se koristi vrlo običnim usporedbama. Upotrebljava svakodnevne scene kako bi postigao nesvakodnevni odgovor na sve što ljudi rade i pitaju: Ima li to smisla? Tu nema nikakvih kompliciranih rečenica, niti misli. Sve je jednostavno i prihvatljivo, za svakoga, na dječjoj razini.
Pogledajmo viziju Isusova govora: Od malenih zrna koja se bacaju u tlo izrastaju velika drveća. Kako to? Upravo to, nitko ne zna kako se to događa jer se ne vidi dinamika rasta. To malo drvo raste u veliko. Ovo je čudo koje se može usporediti s ljudskim bićem. Čovjek je malešan dok je u majčinoj utrobi, malo veći kada se rodi, a kako odrasta postaje velik kao drvo. Pogledajte sami vašu veliku djecu. Koliko ste se puta zapitali: Kada je to naraslo?
Isus nije rekao da bacimo zrno i krenemo na veliki posao, da moramo pripremiti zemlju, obrađivati je, saditi, zalijevati, kalemiti. To Isus nije rekao. On je rekao ubaci se zrno i samo raste a ti spavaš i ne znaš kako se to događa. Ovo je predivna vizija nevidljive snage koja se zove automatizmom. To je nevidljiva dimenzija dinamike rasta u Duhu. Zemlja sama od sebe daje rast. Tako je i s našom vjerom. Primamo riječ. Često naše srce nije spremno. Dobivamo milost. Ta Božja riječ raste u nama automatski u velikoj dinamici – sili Duha Svetoga.
Želite li tako da u vaše srce padne jedna riječ – jedno zrno i da to zrno donosi takav plod da se od tog zrna stvara stablo vaše vjere, a vi uz to ništa ne radite? Naravno, ne ništa ne radite, nego dopuštate da posijano zrno u vama donese obilati i nezasluženi plod vjere? Nama se često čini da se rast u vjeri poistovjećuje s teškim poslom: borba s grijesima, noćna bdijenja, bosonoga hodanja po kamenitom tlu, post… Jednostavno veliki napor koji odgurava želju za rastom u vjeri. Ali, Isus kaže: Postoji jedna opcija, zrno, zemlja i sve se mijenja. Kako se to događa gdje je početak tog mehanizma koji pokreće automatizam rasta?
Prorok Ezekijel donosi nam odgovor u priči o cedru. Taj cedar je imao vršak. Iz toga vrška mladih grana vjetar je odlomio grančicu i posadio je na visokoj gori (Ez 17,22). Zamislite da ste otkinuta grančica s vrška drveta i letite i sami ne znate gdje. Sigurno biste se bojali. Tu običnu scenu koristi Isus i u svome govoru. Sijač sije i također baca zrnje. To zrnje ne zna kamo će? Ali sijač dobro vidi gdje leti zrno. To zrno dok je bačeno u zrak također je pod utjecajem vjetra. Sijač ne mari gdje će pasti zrno. On samo sije. Zamisli da si takvo zrno. Prvo si u toplom dlanu, a kasnije letiš u zrak s vjetrom. Što je moglo osjetiti gorušičino zrno koje je manje od glavice na bumbačici? Sigurno je umiralo od straha. Pogledajte sada što se događa s otkinutom grančicom, zrnjem ispuštenim iz toplog dlana i gorušičinim zrnom bačenim u tlo, u mrak. To otvara mehanizam rasta.
Automatizam rasta događa se tada kada se potpuno pouzdamo u Boga. Možda se bojimo jer ne znamo kako će biti i što će se događati u našem životu. Potpuno pouzdanje nas otvara za primanje Božjeg zahvata. Tada Duh Sveti, upravo poput vjetra, počinje djelo ponovnog rođenja o kojem je jednom prilikom govorio Isus Nikodemu (Iv 3,3). Pogledajte samo kako se mi stalno osiguravamo. Molimo Boga, ali imamo svoju alternativu, neki plan „B“. No sjetite se što je Isus rekao za ljiljane i ptice: One ništa ne rade, a Otac se za njih brine. Mi često kažemo kad čujemo naviještaj Božje riječi: A… Bog ne zna što je život, neka samo dođe meni u kuću… Bože ti si rekao o seksualnosti, ali znaš ja mislim da bi trebalo biti drugačije… Isuse pogledaj kako je u našoj državi, tu se ne može živjeti… To je samo dokaz da se ne pouzdajemo u Boga. Ne pouzdajemo se u Tatu!
Bog traži zrno koje ne traži vlastitu sigurnost, nego koje će letjeti bez obzira na to gdje će pasti. I kada zrno pristaje letjeti, tada se uključuje automatizam. Iskusio sam to. Predajem se, želim letjeti. Ali kad kažem: Bože ti imaš super plan i sve je super što radiš, ALI. Upravo kad kažeš ALI tada se automatizam isključuje, nema rasta. Sve je bez veze.
Jesi li spreman poletjeti s vjetrom pa makar su te zakopali u zemlju?
Ak/ASz