Sv. Vinko Paulski

by abuzgo

Bio sam u životnom razdoblju kada su me zanimale duhovne knjige. Kupovao sam ih , ali nisam čitao. Stajale su na policama prekrivene prašinom. Jedna od njih bila je autora Wilhelma Hünermanna „Otac siromaha“ (hrvatski prijevod: Gospodin Vinko). Uvijek bih pogledao naslovnicu na kojoj je bila slika biste sv. Vinka Paulskog i natpis koji mi se jako duboko urezao u misli: „Vaše brige su moje brige.“ Kao dečkić nisam do kraja mogao shvatiti  smisao tih riječi. No one su u meni ostavile svoj neizbrisiv trag.

Vinko je posvetio cijeli svoj život u službi siromaha i odgoju svećenika, njegovo je srce krvarilo zbog siročadi. Kažu za njega da je više novca podijelio siromasima, nego sve banke Pariza onoga doba. Njegovo je srce krvarilo zbog neukog svećeništva onoga doba. Svećenici nisu znali ni formulu odrješenja. Vinko je krenuo u sili Duha Svetoga evangelizirati Pariz. Sve do današnjeg dana i nama on i njegovo djelo ostaju poticaj. Odakle mu snaga?

Kao i svaki vjernik tako i Vinko poziva na krjepostan život po PONIZNOSTI, LJUBAVI, STRPLJIVOSTI I POSLUŠNOSTI –to je život svakoga molitelja. Te se kreposti upisuju u krakove Isusova križa.

PONIZNOST (877-890; Iako sv. Vinko govori časnim sestrama, njegove riječi mogu se primijeniti i na naše živote)

Vinko je bio svjestan svojih slabosti. Njegovu je savjest nagrizalo sjećanje na stid zbog očeva hendikepa. Vinko nam poručuje da je bolje misliti za sebe da ništa ne možemo uraditi, nego da sebe smatramo sposobnima za sve. Duh oholosti zamućuje pamet – govori da nitko ne cijeni ono što se radi. Iz toga se rađa žalost, melankolija i odbojnost prema pozivu. I onda čovjek odustaje od svega.

Stoga moramo zavoljeti tu krepost koju je Isus Krist toliko volio da je umro na križu. Činimo unutarnja i vanjska djela poniznosti i molimo Gospodina: „Udijeli mi milost, Spasitelju, da uzljubim svoje poniženje i da ne tražim da me poštuju, nego da prihvaćam sve ono što drugi ne žele.“

LJUBAV –moramo se pretvoriti u ljubav. Ljubiti Boga na prvom mjestu, a na drugom mjestu bližnjega iz ljubavi prema Bogu. Prvo naučimo međusobno ljubiti, osobito u zajednicama. Podnosimo se u našim malim slaboćama, ali počevši od sebe. „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13,35). Onaj koji ne ljubi nije Isusov učenik. Ljubav je uvijek na izgradnju, čim je nema sve prestaje. PONIZNOST ČUVA LJUBAV

POSLUŠNOST– poslušna osoba hoće samo volju Božju u svemu  i suglasnost s voljom poglavara. Ljudi općenito imaju svoje planove. Njihove su glave pune planova za budućnost, ne žele poslušati poglavara –roditelja, starijih od sebe, a Bog često govori preko njih. Neposluh izaziva nesretno raspoloženje.

STRPLJIVOST  Nema časa kada nam nije potrebna strpljivost. Netko neće biti s nama zadovoljan ili nešto će kazati što nam nije na ruku. Koji je lijek najbolji? Samo strpljivost! Strpljivost nas čuva od ljutnje. Zahvaljujući njoj možemo se sabrati i utišati nemir u sebi. „Možete opominjati, ali nemojte se ljutiti!“ –poučava sv. Vinko.

 Za te kreposti treba moliti i nastajati da se ih stekne. Ako jedna od tih kreposti nedostaje u rasulu su ostale. Ako kreposti nestaju, ostaju samo stare razvaline i ruševina –asocira Vinko na Kartagu uništenu od Rimljana. Sve što radimo i govorimo neka bude u duhu poniznosti i ljubavi.

 p. Arkadiusz Krasicki, CSSp

Preporučeno

Leave a Comment