Došašće ili advent vrijeme je priprave za Isusovo rođenje, za Božji dolazak, i upravo to stoji u značenju pojma advent. Advent znači došašće, tj. dolazak, i to Božji dolazak među ljude. Bit adventa je, dakle, u čekanju i iščekivanju Božjeg, Isusovog dolaska; u iščekivanju i pripravi za susret s Bogom.
Prvi Božji dolazak se već dogodio: to je Isusovo rođenje koje svake godine na Božić slavimo, a za koje se kroz liturgijsko vrijeme adventa pripravljamo. Prvi Božji dolazak među nas ljude dogodio se u Isusu Kristu kako bi nam se približio, spasio nas, uveo nas u zajedništvo sa sobom i izbavio od smrti i zla.
Pripravljamo se i za Kristov drugi dolazak kada će isti Isus koji je bio s nama na zemlji, koji je umro i uskrsnuo; kada će taj isti Isus, Sin Božji i Sin čovječji, doći na kraju vremena i staviti točku na povijest svijeta i čovječanstva.
Crkva i svi mi kršćani, dakle, živimo između dva Božja, Kristova dolaska među nas ljude. Advent ili došašće ili dolazak, stoji dakle u biti kršćanstva. Čitavo kršćanstvo je advent: obilježeno prvim Isusovim dolaskom i u iščekivanju drugog Isusovog dolaska. Riječ je o vremenu koje nas poziva na budnost i iščekivanje: i prvog i drugog Kristova dolaska.
Između ta dva dolaska, međutim, Bog nije odsutan, daleko od nas. Štoviše, možemo govoriti o trećem, trajnom Božjem dolaženju među nas. Uskrsli Isus je trajno prisutan među nama i oko nas u snazi svoga Duha kojeg nam je poslao nakon uzašašća Ocu. Isus nam trajno dolazi u srce, u savjest, u dušu; svakodnevno je prisutan u nama i među nama, osobito kada molimo, zahvaljujemo, činimo dobro jedni drugima. A na osobiti način je prisutan u svojoj Crkvi i u njezinim sakramentima, osobito sakramentu euharistije.
Možemo dakle govoriti o tri Božja dolaska, o Bogu koji je došao, koji će doći i koji je trajno prisutan među nama i u nama. Zato sveti Pavao s pravom kliče: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!“ (Fil 4, 4-9). Zato je došašće osobito vrijeme radosti, vjere, nade, a onda i djelatne ljubavi prema svima, prema bližnjima, osobito prema potrebitima, prema onima koji su u potrebi.
Maranatha! Dođi Gospodine Isuse! Zaziv je to kojim su još prvi kršćani molili i iščekivali da će Isus ponovno doći. Ovaj izraz svjedoči duboku vjeru Crkve da će Isus ponovno doći, ne više kao dijete, već kao proslavljeni Isus, kao Svevladar. I mi čekajući Isusa i pripremajući se za njegov prvi dolazak, Božić, a svjesni njegove trajne prisutnosti među nama, ujedno želimo biti pripravni, budni i za njegov drugi dolazak, te u vjeri kličemo: Maranatha, Dođi Gospodine Isuse!
Davor Vuković