Plava crta
Subota, 2.02.2019.

Facebook Facebook

Share
Like

2) Susret s Gospodinom

Valja se međutim uvijek iznova pitati: „Kako ići u susret Gospodinu? Što je potrebno kako bih ogao sresti Gospodina? Kako treba pripremiti srce za taj susret?“ Papa Franjo na jednom mjestu kaže: „Ako idemo u susret Gospodinu, onda ga možemo sresti. U susretu nas očekuju iznenađenjâ, jer je On Gospodin iznenađenjâ. Ni Gospodin ne stoji; ja idem prema Njemu, a On prema meni; a kad se sretnemo, iznenadim se jer vidim da me on tražio, prije nego sam ja počeo tražiti njega“.
Veliko je iznenađenje to da nam Gospodin prvi kreće u susret. On nas prvi traži, uvijek je prvi. On započinje hod kako bi nas našao. Tako je bilo i s Petrom i Pavlom, s rimskim satnikom, Samarijankom, Zakejom. Gospodin nam uvijek prethodi, prvi se pokreće; mi učinimo jedan korak, a On deset. Uvijek. Ne umara se u obilju svoje milosti, ljubavi i nježnosti, kako bi nas našao. Katkada i po malim, svakodnevnim stvarima. „Naš je Bog pun iznenađenja: traži nas, čeka, a od nas traži mali korak dobre volje. Dostatna je želja da ga sretnemo, a zatim, On će nam pomoći. Gospodin će nas pratiti tijekom našega života. Često će vidjeti kako se od Njega udaljavamo, a On čeka kao što otac čeka rasipnog sina“.

Kakvi trebamo biti da bismo susreli Gospodina? Bog nam, dakle, uvijek iznova ide u susret na našim životnim putevima. A što je nama činiti kako bi ga brže i lakše sreli, prepoznali u našem životu? Kakvi moramo biti da bi nas Bog susreo, odnosno da bismo mi susreli njega? Jednostavno: moramo biti jednostavnog, poniznog, upravo djetinjeg duha. Ne tako davno, proslavili smo Božić. Bog je postao dijete, a i mi smo pozvani postati i uvijek iznova postajati djeca Božja. To smo već postali krštenjem. Ali uvijek iznova moramo nastojati biti kao djeca, biti kao dijete. Sjetimo se Isusovih riječi svojim učenicima: „Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko“. Ili na drugom mjestu: „Pustite dječicu neka dolaze k meni, takvih je kraljevstvo nebesko.“

Biti kao dijete nipošto ne znači biti djetinjast i ostati djetinjast, ne znači neodgovornost i nezainteresiranost, nego znači ponovno postati kao dijete, sličan djetetu, u smislu osobina koje ima dijete, a koje je osobito imao Isus: čistoća, nevinost, jednostavnost, pa i naivnost, bezazlenost, dobrohotnost, otvorenost drugima i svakom novom danu, životu, radoznalost, istraživanje, iskrenost, autentičnost, sklad misli, riječi i djela, smisao za zajedništvo, sposobnost ljubiti i biti ljubljen.

Dječje srce za Isusa je bilo izvor iskrenosti, iskrene radosti, radoznalosti, jednostavnosti, čistoće i posvemašnje predanosti. Dijete je iskreno, naivno i nevino, neiskvareno i nepokvareno (barem do onog trena dok ga mi odrasli i svijet odraslih vrlo brzo ne pokvarimo). Dijete je krhko, maleno, siromašno, ono nema ništa drugo, nego otvoreno srce, nije opterećeno teretom posjedovanja, zgrtanja. Dijete je otvorenih ruku i srca da primi dar. Stoga Isus, koji je i sam bio i ostao dijete Božje, sin Božji, ukazuje kako je preduvjet za postizanje raja odnosno kraljevstva nebeskog, jednostavno biti kao dijete, imati osobine djeteta.

Biti kao dijete znači i za nas odrasle, iznova otkriti izgubljenu dobrohotnost, jednostavnost, sposobnost radovanja koju imaju osobito djeca, pa i bezazlenosti i naivnosti. Možda smo postali previše ozbiljni, pa i neiskreni, možda nam je život i životno iskustvo nanijelo čitav niz slojeva, maski, uloga, možda smo se pokvarili i iskvarili, postali nesposobni za iskreno radovanje, za zajedništvo, za ljubav, za dobrotu. Nismo imuni na opasnost da postanemo licemjerni, dvolični, pokvareni, neiskreni, neautentični i nevjerodostojni, prijetvorni, lažni, da nosimo razne maske kroz život prema potrebi, da nam život postane poput teatra u kojem smo mi ljudi glumci koji s vremena na vrijeme mijenjaju maske pa sa slabima stavljamo masku jakoga, s jakima staviti masku simpatičnoga, s vladajućima staviti masku poslušnoga i pokornoga. Opasnost postoji za nas odrasle da izgubimo onu iskonsku nevinost i dobrohotnost duše, da postanemo okrutni, sebični, previše ozbiljni, cinični, isplanirani, samodostatni, usmjereni samo na sebe i svoje interese, zatvoreni u svoje male svjetove i planete, poput onih odraslih ljudi iz Malog princa, odraslih važnih i bitnih ljudi (a zapravo duboko osamljenih i nesretnih) koje je i mali princ susretao na svom putovanju planetima. Opasnost da postanemo materijalisti, da postanemo zarobljeni izvanjskim, materijalnim, ugledom i izgledom, a onda i nesposobni za iskrenu unutarnju radost, dobrotu, ljubav, zajedništvo. Opasnost da postanemo zatvoreni u sebe, nesposobni ljubiti i biti ljubljeni.
No, dok god smo živi, nije kasno, nije kasno postati kao dijete. Zato Isus i poziva: „Obratite se i postanite kao djeca, jer takvih je kraljevstvo Božje“. Pa makar po ljudskim mjerilima ispali naivni, nesnalažljivi, nesposobni, makar zbog toga i pretrpjeli, makar u očima ljudi i svijeta ispali naivci i nesposobni, makar bili i gubitnici u svijetu, isplati se obratiti se i iznova postati kao dijete. Isplati se jer to je Božji put, put koji na duge staze ima budućnost i blagoslov. Isus je pozivao svoje učenike da promijene životno shvaćanje i da postanu kao djeca koja su jednostavna i otvorena, koja ne posjeduju, nego ovise o drugima, sve primaju kao dar. Ako itko na svijetu ima pravo Isusu pristupiti, onda su to djeca koja to čine spontano, jednostavno i čisto.

U kraljevstvo Božje moći ćemo uči samo ako iznova postanemo svjesni svoje malenosti, krhkosti, ništavnosti, ali i istovremeno otvoreni da sve primimo iz Božje ruke, ako iznova postanemo maleni, bezazleni, dobrohotni, jednostavni, otvoreni životu i drugima, sposobni za ljubav i zajedništvo. Dječje srce je otvoreno i nevino. I zato je važno ponovno otkriti to maleno, krhko, jednostavno, Bogu milo srce koje je put ka nebu, tj. put za susret s Gospodinom. Nova godina pred nama je prilika otkriti i uvijek iznova otkrivati ono djetinje u nama: sposobnost za zajedništvo, za biti zajedno, za iskrenost, za dobrohotnost prema svakom, za igru i djetinju iskrenu zaigranost, za radovanje životu, zahvaljujući Bogu, jer sve što imamo i jesmo veliki je dar Boga Oca nama njegovoj djeci njegovoj.

Vlč. Davor Vuković

Subota, 2.02.2019.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.