Predragi,
siguran sam kako nam je svima dobro poznat onaj Freudov koncept ljudske psihe gdje ju je prikazao poput sante leda. Tom bih se slikom poslužio i primijenio ga na današnje evanđelje. Znamo kako santa leda na površini prikazuje tek 10% dok preostalo čini ono pod vodom. Rekao bih da je takav i naš duhovni život.
Ono što izražavamo svojim ponašanjem, gestom i svjedočenjem tek je mali postotak od onoga što se krije u našoj nutrini. Stoga nas, poput sante leda, duhovni život pojedinca može iznenaditi u onom smislu gdje nam se naizvan netko čini pobožnom, duhovnom osobom, dok je suživot s takvom osobom nemoguć jer ono izvanjsko ne prodire u njegovu nutrinu.
Nije dovoljno samo nekog drugog procjenjivati, već je, kako nas Isus poučava, potrebno da i sami sebe procijenimo. Jesam li možda ja takav da se naizvan prikazujem pobožnim i duhovnim, a suživot sa mnom je nemoguć? Trpe li možda ljudi koji su u mojoj blizini ili možda nekoga teroriziram svojom „pravednošću“ koja je različita od Božje? Potražimo u današnjem danu odgovor na to pitanje jer jedino si ja sam sebi u zajedništvu s Bogom mogu istinski na to odgovoriti.
Bog i u današnjem evanđelju susreće čovjeka. U tome susretu Bog proniče njegovo srce i stavlja pred njega stvarnost koja se nalazi u njemu, u njegovoj nutrini, a ne na površini. Isusa ne možemo zavarati svojim vanjskim molitvenim stavovima i formama i zbog toga nas danas podsjeća da čistimo svoju nutrinu, da u svoju nutrinu dovedemo onoga koji nas dubinski može očistiti, a to je on sam te mu dopustimo da djeluje u nama i po nama.
Ono što nas možda koči na tome putu jest to što se činilo i farizejima kako je Isus protiv tradicije i predaje. I u našem se duhovnom životu može činiti kako se Bog protivi našim naučenim molitvenim formama i obrascima ponašanja. Možda činimo neku žrtvu ili odricanje, ali nam se čini kao da to Bog od nas ne traži jer ne dobivamo ono što tražimo. Možda tražimo nešto što nam se sada čini toliko potrebnim, a zapravo nam to nije ni potrebno. Isus nas potiče da je dobra žrtva, odricanje. Da je dobro i potrebno tražiti nešto od njega, ali da pri tome ne zanemarimo ono bitno, a to je da budemo vjerni, pravedni i milosrdni.
Današnja se pouka krije u tome da se naučimo ispravnoj duhovnosti koja počiva na temeljima poniznosti i otvorenosti Bogu. Kako prepoznati ispravnu duhovnost? Pitanje je ovo koje si sigurno svatko postavlja i traži odgovor. Možda odgovore znamo tražiti u kompliciranim i teškim definicijama, ali Isus daje jednostavan odgovor. Ispravnu duhovnost prepoznajete po plodovima Duha: ljubav, radost, mir, vjernost…
Ipak trebamo znati da koliko god se trudili čistiti nutrinu svojega srca, ipak ne možemo to sami svojim snagama i silama jer ćemo nailaziti na brojne neuspjehe koji će htjeti da potonemo u beznađe jer naša je pravednost daleka od Božje pravednosti. Stoga je potrebno znati kako je jedino Bog onaj koji može učiniti ono dubinsko čišćenje našega srca.
Kada dopustimo Bogu da učini to dubinsko čišćenje događa se nešto nevjerojatno, događa se novo rođenje koje nam je potrebno kako je Isus rekao Nikodemu. Rođenje iz Duha Svetoga koje nas preobražava i čini dionicima Božjega kraljevstva. Dopustimo stoga Gospodinu da uđe u našu nutrinu kako bi se vanjština i nutrina naše duhovnosti natopila Božjom prisutnošću.
Vlč. Mario Žigman