Plava crta
Nedjelja, 26.07.2020.

Facebook Facebook

Share
Like

Predragi,

Zar ne kako bi svi mi ponekad poželjeli da Bog pokaže svoju snagu i moć i učini nešto spektakularno? Ne bismo li voljeli da se sada pred našim očima dogodi čudesno ozdravljenje, da se živi Bog tako očituje kako bi drugima pokazali njegovu prisutnost i tako raspršili oblak sumnje? Zar ne bi bilo lijepo da nakon susreta s Isusom prestanu svi naši problemi?

Međutim, Bog se ne otkriva na tako jasan način kako bismo mi željeli. Bog ide postepeno i dovodi čovjeka do toga iskustva po kojemu će otkriti kakav je Bog, kakvo je njegovo kraljevstvo.
I danas se Isus služi prispodobama koje su ljudima prihvatljive. No što one znače danas za mene? Prije svega moramo znati da je prva prispodoba o slučajnom pronalasku blaga na njivi bila uobičajena u ondašnje vrijeme. Ljudi su, budući da su često bili napadani od strane neprijatelja, svoje blago, da bi ga sačuvali, sakrili u zemlju. Sjetimo se onoga koji je zakopao talent jer se pobojao da ga ne izgubi. Pronalazak ovog blaga se ne promatra kao rezultat napornog rada, već kao rezultat milosti.

Zar ne kako nas ova prispodoba može podsjetiti na sve one koji „slučajno“ susretnu Boga? Nisu ga tražili, ali neki događaj u njihovu životu, neki odgovor, neki susret s drugim, otvori mu oči i spozna Boga i učini mu toliku radost da napušta prijašnji način života, da se oslobađa svega onoga što ga je dosada zarobljavalo kako bi u slobodi mogao služiti Bogu, kako bi mogao slijediti njegov put. Na taj nam način Bog očito pokazuje kako je naša vjera nezasluženi dar. U konačnici on se sam darovao žrtvom na križu, iako to nismo zaslužili. Poticaj nam je to kako se ne bismo u svojoj vjeri bahato ponašali i svojatali ono što smo dobili besplatno, već kako bismo i sami dijelili radost toga dara s drugima, jer besplatno primiste, besplatno dajte (Mt 10,8).

Druga prispodoba nešto je drukčija, govori o trgovcu koji je tragao za dragocjenim biserom. Znamo kako nastaje biser: zrno pijeska uđe u školjku što nju iritira te ona oko njega luči sedef. Od davnina se smatralo kako donosi sreću, ljepotu i mir. Trgovac koji traga za tim dragocjenim biserom slika je čovjeka koji traži Boga. Koliki su kroz povijest tražili, a koliki još uvijek traže Boga i kada ga pronađu doista, poput ovog trgovca prodaju sve što imaju i krenu za njim. Jedan od takvih primjera sveti je Franjo koji je doista, nakon što se susreo s Bogom, napustio sve, ogolio se i radosno krenuo na Božju njivu, odnosno ušao u Božje kraljevstvo kako bi bio marljivi radnik.

Nije li to dobar poticaj i nama koji možda danas tragamo za Bogom? Naročito u onim trenutcima kada nas zadesi kakvo zlo ili kada ne razumijemo što je Božja volja za naš život. Međutim, kao da smo nestrpljivi jer želimo sve sada i odmah. Kao da nemamo strpljenja s Bogom jer mislimo da bolje od Boga znamo što nam je potrebno. Možda se i ljutimo na Boga jer ne postupa s nama onako kako bismo mi željeli. No Bog ipak poznaje naše srce, zna naše živote bolje od nas samih i prema tome postupa. Zapravo želi da to kraljevstvo Božje, da taj biser budemo mi sami. I u naš život ulazi zrno pijeska ovoga života, zrno koje nas iritira, ali uz Božju pomoć i milost pozvani smo da oko njega lučimo ljubavlju, strpljivošću i žrtvom kako bismo oblikovali taj biser.

Neka nam današnji Isusov govor pomogne u prihvaćanju Božjega kraljevstva, da živimo za njegovo kraljevstvo i da u to kraljevstvo uđemo. Da radosno ostavimo sve ono što nas od njega odvlači jer istinska se sloboda nalazi samo u Božjoj prisutnosti. S druge strane, ne zaboravimo da nasuprot Božjega kraljevstva stoji Sotonino kraljevstvo. O tome se kraljevstvu danas malo govori. Čak štoviše, neki ga niječu. Međutim, ono je stvarno i u njega je lako ući, jer od nas ne traži ništa, dovoljno je živjeti raskalašenim životom, što je puno lakše nego truditi se oko dobra i nastojati ispravljati krive putove. Isus nas danas ne želi zastrašiti, nego upozoriti da, kao što je stvarno Božje kraljevstvo, tako je stvarno i Sotonino. Ipak, njegova je želja da se svi ljudi spase, ali to ne može bez naše suradnje, bez našega pristanka.

Prihvatimo stoga Božje kraljevstvo i onda kada nas zrno pijeska našega života iritira jer Bog iz toga stvara dragocjeni biser. Taj biser si ti jer se Bog oplijenio kako bi postao jedan od nas te kako bi sebe darovao žrtvom na križu da bi nas otkupio i uveo u zajedništvo koje nam je pripravljeno prije postanka svijeta. Amen.

vlč. Mario Žigman

Nedjelja, 26.07.2020.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
14
lip
2020

Sažali se nad mnoštvom… (usp. Mt 9,36)

Predragi, Često ćemo se možda naljutiti na one koji nam žele pokazati sažaljenje jer imamo…

Plava crta
12
lip
2020

Gostovanje o. Tvrtka Baruna DI u Osijeku

U utorak, 9. lipnja 2020. u osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda u sklopu zajedničkog…

Plava crta
7
tra
2020

Privinuti se Isusu uz prsa 

Dragi mladi, Današnje je evanđelje tako slikovito i bogato riječima da bismo nad svakom od…

Plava crta
28
pro
2019

Razmatranje uz Nedjelju Svete Obitelji

Mt 2, 13-15m 19-23 Ove nam nedjelje pogled i razmišljanje odlaze k sv. obitelji. Obitelji…

Plava crta
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.