Predragi,
Ovih smo dana dobili radosnu vijest u kojoj nam je objavljeno kako ćemo se od iduće subote ponovno svi zajedno okupljati oko euharistijskoga stola. Kroz ovo vrijeme, u razgovoru s pojedinim ljudima, znao sam čuti kako su mnogi zabrinuti oko toga da će se umanjiti broj vjernika na euharistijskim slavljima te da će možda mnogi biti mišljenja kako nije potrebno ići na nedjeljnu svetu misu, jer, ako smo mogli kroz ovo vrijeme, zašto ne bismo i dalje misu mogli pratiti ispred televizora ili preko interneta.
I ja sam se našao pred jednim takvim pitanjem nad kojim sam se pomalo zabrinuo i pokušavao pronaći odgovarajući odgovor. Kada sam uzeo današnje evanđelje i razmatrao nad njim otkrio sam kako Isus danas daje odgovor upravo na ovu zabrinutost i na ovo pitanje. Promotrimo li samo ovu dvojicu učenika, vrlo lako ćemo prepoznati kako su bili zabrinuti. Zasigurno da je u njihovom međusobnom razgovoru bilo više pitanja nego odgovora. Uhvaćeni su iznenadnom situacijom i sada ne znaju što činiti. U kojem smjeru ići, jer zbuniše ih i žene neke (usp. Lk 24,22) te ne znaju kako se postaviti prema situaciji u kojoj se nalaze. Zbunjeni učenici slika su i nas današnjih vjernika. I mi smo zbunjeni poput njih, jer zasigurno da ćemo susresti one koji će reći da nije potrebno ići na misu budući da je Bog svugdje prisutan. Zar ne da se kroz ovih nešto više od mjesec dana o tome često govorilo? Zašto bih trebao ići na misu, ako Boga mogu susresti u Svetom pismu ili prirodi?
Istina, Bog je svugdje prisutan, naročito u Svetom pismu i u prirodi koju je stvorio. Međutim, lijep mi je ovaj današnji izvještaj. Zašto? Siguran sam kako su ova dvojica učenika dobro poznavala Sveto pismo. Ipak, Isus ih prekorava govoreći: O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! (Lk 24, 25) Kao da im nije bilo dovoljno ono što čitaju u Svetome pismu, nego im je potrebno razlomiti tu Božju Riječ, što Isus i čini dok ide zajedno s njima prema Emausu. Iako slušaju Isusa kako im tumači Pisma, ipak im je bilo uskraćeno prepoznati ga.
Nisu znali kako hodaju i razgovaraju s Isusom, iako je njihovo srce gorjelo dok im je tumačio. I mi na jednak način dok se susrećemo s Bogom u čitanju i razmatranju Svetoga pisma, boravljenjem u prirodi, kao da nam srce gori jer se divimo Božjoj veličini, ali kao da ga ne prepoznajemo u svojemu životu ostajući srca spora. Isus nam želi otkriti gdje ćemo ga u potpunosti prepoznati. Otkriva nam se u potpunosti u euharistijskom slavlju, gdje i mi poput ove dvojice učenika prepoznajemo Isusa u lomljenju kruha.
Stoga bih rekao da, ako želimo prepoznati Isusa koji je živ i koji dijeli našu svakodnevicu, potrebno je doći na Euharistiju gdje ćemo susresti Onoga koji se lomi da bismo mogli blagovati i uživati radost Uskrsnuća. Neka nedjeljna euharistijska slavlja budu naš osobni put u Emaus. Krenimo i dođimo u svoju župnu zajednicu, u svoju crkvu, u svoj Emaus i prepoznajmo Isusa koji je uzrok da naše srce gori dok nam tumači Sveto pismo, otkrivajući se u komadu kruha po kojemu krijepi našu dušu i tijelo.
Vlč. Mario Žigman