Predragi,
Svi smo mi imali iskustvo Božje naklonosti i ljubavi. Toliko je situacija i događaja našega života koja bismo mogli pripisati Božjoj intervenciji. Međutim, to je nešto što tako često zaboravimo. Naročito onda kada nas pritisnu brige i problemi. Kada nije onako kako smo možda zamislili i htjeli. Tada potiskujemo ta iskustva Božjega djelovanja jer se usredotočujemo na svoj problem.
Razmišljajući nad današnjim evanđeljem možemo primijetiti jednu zanimljivost koju vjerujem ne primijetimo odmah. Naime, nakon hranjenja pet tisuća vidimo, učenici su na Isusov nalog prikupili ono što im je ostalo nakon blagovanja. Zašto je to bitno? Postoje tri jednostavne, ali duboke misli zbog kojih evanđelist stavlja ove retke.
Prvo je da nas podsjete na čudo. Sjetimo se Markova evanđelja u osmom poglavlju kada je mnoštvo reklo Isusu da kruha nemaju, a Isus ih podsjeća na ovo čudo koje se dogodilo. Zapravo, želi im reći da im uvijek iznova pruža hranu koja im je potrebna. Bog nam uvijek osigurava ono što nam je potrebno. Kakvo značenje za naš duhovni život ima ova gesta prikupljanja preostalih ulomaka u košarice? Prikupljanje preostalih ulomaka i njihovo stavljanje u košaru možemo usporediti s brojnim blagoslovima koja smo primili od Boga. Kad god se nađete uplašenima i uznemirenima zbog životnih okolnosti koje nisu nimalo lake, sjetite se koliko vam je puta Gospodin pomogao u prošlosti. Stavite svaki taj trenutak u Božju košaricu svoga života. Upravo to prikupljanje tih blagoslova daje nam snagu da se možemo pouzdati u Boga te da će nam i u ovoj situaciji, kakva god ona bila, priteći u pomoć.
Drugo je to da nas podsjeti na naše poslanje. Koje je poslanje Crkve? Zar ne da je prikupljanje i davanje ulomaka – hrane. Možda nam se na prvu čini kako učenici rade nešto što je uobičajeno. Pospremiti nakon obroka komadiće koji su ostali. No, ima li to kakvo značenje za naš duhovni život? Vidite, zli je onaj koji nas želi istrošiti i razmrviti. Toliko nas puta znao istrošiti da od našega života ostanu krhotine. Mnogi tada nastoje odustati. Mnogi pomisle kako od njih nema nikakve koristi, da su otpad društva. Međutim, Isus nas danas podsjeća da je potrebno komadiće, odnosno krhotine i slomljenosti našega života staviti u Božju košaricu i donijeti ju pred Isusa. Zašto? Jer nas on od naše slomljenosti ponovno može učiniti cjelovitima. Stoga je svrha Crkve da nas uvijek iznova podsjeća na to čudo. Tako ćemo i sami svojim životnim primjerom postati hrana koju ćemo drugima nuditi u njihovim slomljenostima.
I naposljetku treće je to da nas želi podsjetiti na manu/kruh s neba. Odakle ova hrana? Baš kao u Mojsijevo vrijeme, došao je s neba. Svaki dobar i savršen poklon dolazi odozgor. Sav blagoslov koji primamo dolazi od Boga. Najdraži dio današnjeg evanđelja jest onaj kada Isus podiže svoje oči prema nebu i pokazuje potpuno povjerenje u svoga Oca. Jesmo li sposobni i sami takvim povjerenjem doći pred Gospodina? I nama je danas dana hrana s neba. I mi ćemo danas blagovati kruh koji s neba silazi. Taj kruh je sam Isus koji nam se daje u sakramentu pričesti. Nismo pozvani da se nahranimo tim kruhom i dobivenu snagu zadržimo samo za sebe, već smo pozvani dijeliti hranu drugima. To činimo tako što pokazujemo djela milosrđa. Na taj se način Bog po nama služi kako bi hranio svoj narod.
Nismo li toliko puta znali reći kako mladi, kako društvo gladuju za Bogom. Donesimo im pravu hranu – donesimo im svoje svjedočanstvo gdje nas je Bog nahranio i dao svoj blagoslov. Donesimo svjedočanstvo koje imamo da nas Bog nikada ne napušta, nego se uvijek brine za nas. Mi smo ta hrana koja se nalazi u Božjoj košarici – Crkvi. Neka se Bog nama posluži kako bi od onoga malo što imamo mogao učiniti mnogo.
vlč. Mario Žigman