Predragi!
Ponekad nailazimo na ljude koji se u svome životu neobjašnjivo ističu. Nisu išli u školu u kojoj bi naučili to što znaju, već im je to bio hobi, uz redovito obrazovanje. U svome hobiju postali su neobjašnjivo dobri, profesionalni. Sjećam se jedne djevojke koja je uživala u fotografiranju, a onda i programu za uređivanje slika. Kroz svoj hobi počela je odnositi nagrade na natjecanjima. S velikom se ljubavlju tome posvetila te su neki to promatrali u čudu s divljenjem. Drugi su bili radosni i počeli ju hvaliti zbog nevjerojatnog talenta koji je podijelila s drugima. Treći su pak bili sumnjičavi. Pitali su se kako je to moguće da je bez ikakve škole postala tako uspješna. Dok je bilo i onih ljubomornih, koje je izjedala zavist i nisu bili u stanju radovati se s njome u njezinu uspjehu i daru.
Upravo je ljubomora nešto s čime se svatko od nas susreo barem jednom u životu. To je onaj crv koji nas izjeda i ne dopušta da se možemo radovati uspjehu drugoga. Rekao bih kako je upravo taj crv ljubomore prisutan u današnjim čitanjima. Prvo čitanje govori o tome kako Jošua govori Mojsiju da ušutka one koji prorokuju, jer prema njihovim mjerilima to ne bi mogli. Oni nisu bili u šatoru kada je Bog u oblaku sišao nad Mojsija i sedamdesetoricu. No, vidimo što Mojsije čini, govori zar si zavidan? Kad bi barem svi imali Božjega duha da prorokuju. Mojsije je svjestan da Bog kojega susreću u oblaku nije ograničen samo na oblak. Bog će se kretati tamo gdje želi i kroz one koje on odabere.
Ova agonija ljubomore proteže se i na današnje evanđelje. Naime, vidjeli smo da učenici brane drugima da izgone đavle. Zašto možemo reći da je riječ o ljubomori? Jer nekoliko redaka iznad vidimo govor o padavičaru kojega je otac donio pred učenike da izagnaju Zloduha, a oni u tome nisu uspjeli. Vjerojatno ih je crv ljubomore počeo grickati jer nisu imali uspjeha dok je ovaj imao. Mislili su kako je ova povlastica egzorcizma pridržana samo njima i nikome više. Međutim, Isus nam pokazuje da Bog djeluje na različite načine u našim životima. On nije zatvoren samo kroz jedan oblik djelovanja, već je otvoren prema svima i traži različite putove kako bi došao do čovjekova srca. U toj Božjoj potrazi za različitim putovima možda ćemo i mi nailaziti na one koji šire Božju riječ, a da neće biti u našoj zajednici, možda o njima ne znamo ništa, možda ne znamo kakav odnos imaju s Bogom te ćemo biti u opasnosti da ih optužimo, da u naše srce uđe crv ljubomore. No, Isus nam daje mjerilo kako ćemo prepoznati onoga tko ide za njim, a to je tako što ćemo ih po plodovima prepoznavati.
Nitko ne može izgoniti đavle u Isusovo ime, a da on nije s njime. Tako nam Isus pokazuje da je svakome otvoren pristup suradnji s Duhom Svetim. Potrebno je da budemo otvoreni tome Duhu. Možda nam to zvuči jednostavno. Pa tko ne bi želio biti otvoren Duhu Svetom? Tko ne bi želio da bude obdaren darovima Duha? Međutim, nismo li tako često zatvoreni Božjem Duhu, jer ne želimo izići iz sebe, odnosno iz svojih okvira. Toliko smo često usredotočeni na to da u te svoje okvire uvlačimo Boga. Bojimo se izići izvan svojih okvira jer se ondje nalazi nesigurnost i zbog toga zauzimamo stav: Bože, ništa te ne tražim, nemoj ni ti ništa tražiti od mene. Međutim, Bog traži puno od nas, traži da mu se prepustimo i predamo. On želi da budeš prorok, svjedok, čuvar vjere. U konačnici, nije li vjera upravo taj skok s Bogom u nesigurnost? I koliko god se trudili da Boga stavimo u svoje kalupe u tome nećemo uspjeti jer on izlazi iz naših okvira i želi nas povući zajedno sa sobom da iziđemo iz svojih sigurnosti i komfora.
To će i moći ukoliko budemo razumjeli što znači ovaj Isusov radikalni govor o odstranjivanju dijelova tijela. O ovome su mnogi ulazili u raspravu. Mnogi su doslovno shvatili ove Isusove riječi. Međutim, rekao bih da je Isus nabrojao udove tijela kojima često činimo grijeh te da je zapravo grijeh taj kojega bismo trebali iskorijeniti, iščupati iz svoga srca i svojih misli. Potrebno je iščupati sve one postupke koji nas drže podalje od Boga i zadržati samo one navike koje nas približavaju Bogu.
Jednako kao što liječnik ponekad mora ukloniti neki ud ili dio tijela kako bi sačuvao čovjekov život, tako bismo i mi trebali biti spremni ukloniti, odnosno odstraniti iz svoga života sve ono što nas tjera na grijeh i vodi nas do duhovne smrti. Uklonimo i odrežimo sve ono što nas sprječava da radikalno slijedimo Isusa.
Stoga nas današnja Božja riječ potiče da ponajprije odrežemo ljubomoru iz svoga srca i da se naučimo radovati uspjehu drugoga. Najbolnije je kad se zbog crva ljubomore ne možemo radovati. Zbog toga idimo sa sviješću da Bog pronalazi različite putove do čovjekova srca i zbog toga se radujmo, jer tko nije protiv nas, za nas je.
vlč. Mario Žigman