Koreografija Božje ljubavi

by abuzgo

Predragi,

Postoje situacije našega života koje jednostavno ne možemo tako jednostavno objasniti. Na primjer: možete li objasniti nekome zašto ga volite? Možda možete napraviti popis i reći volim tu osobu zbog toga što je lijepa, pametna, smiješna, dobra, jednostavna, ponizna… Međutim, koliko god riječi iskoristili, što god rekli, ipak će nam nakon nekog vremena ovo zvučati površno jer na dubljoj razini znamo da taj popis čak ni ne odražava, a ni adekvatno opisuje našu ljubav prema toj osobi. Neke stvari poput ljubavi možemo iskusiti, ali ih ne možemo u potpunosti razumjeti, objasniti ili definirati.

Zbog toga bismo možda na svetkovinu Presvetoga Trojstva mogli reći da je najbolje ne razmišljati o Bogu na način da ga stavljamo u naše kalupe. Što pod time mislim? Vidite, sv. Toma Akvinski je na jednome mjestu rekao da je o Bogu lakše reći ono što on nije, nego ono što on jest. Zašto? Jer naše kategorije pozitivnog opisivanja Boga su ograničene. Na primjer, ako kažemo da je Bog dobar – on jest dobar, ali daleko izvan našeg shvaćanja dobroga. Prema tome svaki puta kada razmišljamo o Bogu i pokušavamo ga razumjeti vidimo da nam on izmiče.

Nešto poput one priče sa sv. Augustinom i dječakom kojega je susreo vidjevši ga kako školjkom pretače ocean u jednu malu rupu na morskoj obali. Augustin mu je pri tome rekao kako sva tisućljeća ne bi bila dovoljna da u tome uspije. Međutim, dječak mu odgovara kako će on prije uspjeti u tome da cijeli ocean pretoči u tu rupu, nego što će on razumjeti Presveto Trojstvo. Predaja kaže da je kasnije taj dječak samo nestao.

Doista, čim nešto otkrijemo o Bogu nameću nam se nova pitanja. Čini mi se da previše trošimo vremena i truda razmišljajući o Bogu pokušavajući ga staviti u naše kalupe. To s jedne strane nije loše, dok bismo s druge strane možda trebali trošiti manje vremena razmišljajući o njemu i stavljati ga u naše kalupe te umjesto toga jednostavno biti s Bogom. Evo na što mislim. Biste li radije bili s onim koga volite ili biste razmišljali o njemu ili njoj? Vjerujem da bi vaš odgovor bio taj da biste željeli biti s osobom koju volite. U današnjem evanđelju Isus nije rekao da učinimo sve narode njegovim učenicima tako što će oni razmišljati o Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, već je rekao da ih se krsti, odnosno da ih se uroni u unutarnji život Oca, Sina i Duha Svetoga. To znači da smo pozvani živjeti trojstveno jer smo stvoreni na Božju sliku i priliku.

Ipak, naša nas razmišljanja katkada udaljavaju od toga da živimo svoju uronjenost u Boga. To ne znači da nećemo učiti o svojoj vjeri. Zapravo smo dužni učiti, jer nam se Bog objavio. Međutim, puno više i bolje naučimo o nekome kada boravimo s njime, nego kada o njemu razmišljamo. Kao što u svakodnevnom doticaju s drugim ljudima, jedini način na koji možemo otkriti ono što nose u sebi jest njihovo ponašanje, pa tako onda kažemo za nekoga da je dobar, jer se tako ponaša prema nama. Tako je i u otkrivanju Boga. Otkrivamo ga tako što nam se objavljuje u svakodnevici našega života. Sveta Terezija Avilska nije imala akademsku naobrazbu, ali je postala naučiteljica crkve. Zašto? Jer je bila s Bogom.

Ipak, iako o čovjeku možemo nešto otkriti iz njegova ponašanja, nikako ne možemo otkriti sve. Svako ljudsko biće po sebi je otajstvo. Ako je čovjek otajstven i ne možemo sami sebe obuhvatiti i spoznati do kraja, ne bismo se trebali čuditi za Boga. Bog je u svom najdubljem biću otajstvo, ali nam se ipak objavio kao ljubav. To je ono što čovjek najbolje misli i shvaća, a opet ostaje misterij koji ne možemo u potpunosti opisati ili objasniti. U takvome smo životu pozvani sudjelovati. U životu ljubavi koja je prisutna u Bogu.

Zar ne da to i činimo svaki put kada svijet gledamo tuđim očima i kada njihove radosti ili tuge puštaju korijene u naš život? Kad se to dogodi ne primamo vijesti ili informacije o drugima, već dijelimo s njima zajednički život. Mi volimo svog bližnjeg kao sebe. To je trinitarni život. 

Trojstveni život za nas je ono što je voda za ribu. To je naše prirodno okruženje. Otvorimo se jedni drugima, dajmo se drugome, a drugoga primimo u svoj život i tada se događa ova koreografija Božje trojstvene ljubavi u nama. Boga ne možemo obujmiti svojim definicijama i formulama, ali možemo iskusiti njegovu ljubav. Dopustimo da nas ta ljubav dotakne kako bismo po njoj i mi doticali druge znajući da je On s nama do svršetka svijeta.

vlč. Mario Žigman

Preporučeno