Predragi,
Dok čitamo izvještaje o Isusovom uskrsnuću, možemo kod sva četiri evanđelista zapaziti jednu zanimljivu činjenicu, a to je da je kamen s groba odvaljen (usp. Iv 20,1; Mt 28,2; Mk 16,4; Lk 24,2). Ako sva četvorica evanđelista spominju ovu istinu to znači da je odvaljen kamen s groba važan i danas za našu vjeru.
Da bi Isus izišao iz groba sigurno nije trebalo da kamen bude odvaljen jer Bogu ništa nije nemoguće. To je ono što vidimo iz cijelog Svetog pisma. U konačnici, sjetimo se u Ivanovom evanđelju čitamo da je Isus prolazio kroz zidove i zaključana vrata. To znači da Isus nije morao pozvati anđela s neba kako bi otkotrljao veliki kamen s grobnice da bi izišao. Kamen je odvaljen poradi učenika i nas danas. Time Isus želi potvrditi da je istinito sve ono što je govorio za života dok je poučavao svoje učenike. Ako prihvatimo istinu Isusova uskrsnuća, tada imamo sigurnost na koju se možemo osloniti. Ta sigurnost leži prvo u tome da je Isus umro za naše grijehe i time nas otkupio, drugo da je uskrsnuo i tako nama otvorio vrata vječnoga života, treće, da nam je ostavio Duha Svetoga koji će nas voditi i upućivati u Istinu. To vidimo tako što Duh Sveti vodi i upravlja Crkvom. Jer da nije tako, Crkva bi se raspala u veoma kratkom roku. Četvrto, da smrt nije kraj i na kraju, da će ponovno doći i uzeti nas k sebi. Tada će Isus uskrisiti i naša smrtna tijela.
Nadalje, odvaljen kamen s groba želi nam reći da je Isusovo uskrsnuće temelj našeg kršćanskog života, jer da Krist nije uskrsnuo, kaže nam Pavao, uzalud je naša vjera. Zbog toga je kamen morao biti otkotrljan kako bismo mogli vidjeti u grob, kako bismo vidjeli da je taj grob prazan. Zbog prazne grobnice i Isusova ukazivanja učenicima imamo sigurnost da je Isus živ.
Još nešto nam potvrđuje da je grob prazan, a to su vojnici koji su dojavili što se sve dogodilo. Obje strane slažu se oko praznoga groba. Međutim, ove se potplaćuje kako bi slagali da su spavali te da je tijelo ukradeno. Ako su spavali, kako mogu znati što se dogodilo? Ako se uskrsnuće nije dogodilo, kaže sv. Toma, onda bi činjenica da dvanaest jedva pismenih učenika mogla uvjeriti tolike ljude da polože svoj život za Isusa bilo veće čudo od čuda samog Uskrsnuća. Vojnici su tako slika nas kada racionaliziramo svoju vjeru te priječimo Duhu Svetome da nas vodi, a to činimo jer ne želimo mijenjati svoj život. Teško nam je prihvatiti tu promjenu jer bismo trebali dopustiti da se dogodi potres naše nutrine koji će odvaliti kamen naših ovisnosti o grijesima i drugim ovozemaljskim užitcima.
Ovo uskrsno vrijeme poziva nas da se odvažimo snagom Duha Svetoga otkotrljati kamen s groba naše nutrine jer nam Kristovo uskrsnuće pokazuje da smrt prijašnjem životu nije uzaludna. Raspeće i Uskrsnuće usko su povezani jedno s drugim. Ne ide jedno bez drugoga jer tek jedno s drugim daje jamstvo da su naši grijesi uništeni, a naš život vječan.
Ovih dana susretnimo se s Uskrslim. A gdje ćemo ga pronaći? Kaže nam Isus po ovim ženama: recite učenicima da pođu u Galileju. Što obilježava Galileja? Ona označava njihovo mjesto prebivališta. Tamo su rođeni, odrasli i rade. To znači da ćemo i mi na tome mjestu pronaći i susresti Isusa. U svojoj obitelji, na poslu, u svojoj svakodnevici, u svojoj župi. Ako ga ne uspijemo pronaći na tim mjestima, nećemo ga moći susresti ni na onim drugim mjestima.
Susretnimo se i danas s Uskrslim i posvjedočimo radost koju sa sobom nosi odvaljen kamen s groba u koji ulazimo i čitamo nadu i našeg uskrsnuća.
vlč. Mario Žigman