Otvoren je lift tvoje zarobljenosti

by abuzgo

Predragi!

Pokušajte se zamisliti da ste zaglavili u liftu u nekom neboderu. Nestalo je struje, potpuni je mrak, nemate mobitel, vičete, a nitko vas ne čuje. Još ako k tome nadodamo da ta agonija traje satima. Oni koji su se našli u takvoj situaciji znaju reći da nikada u životu nisu osjetili takav strah. Činilo im se kao da neće izići iz te situacije. Čovjek rukama pokušava sam otvoriti vrata. Međutim, u tome ne uspijeva. Kada ih netko oslobodi iz tog lifta tada su, svjedoče, osjetili slobodu kakvu nisu osjetili nikada prije.

Prije 2 000 godina postojao je jedan čovjek koji je prolazio slično iskustvo. Istina, nije se našao u liftu i nije nestalo struje, ali unatoč tome, ovaj je čovjek bio zarobljen. Bio je zatvoren na mjestu gdje ga nitko nije mogao čuti. Nitko nije mogao čuti njegove vapaje za pomoć. Bio je u potrebi da dođe netko kako bi mu otvorio vrata njegove zatvorenosti jer sam to nije mogao učiniti, baš poput čovjeka zarobljenog u liftu.

U toj svojoj zarobljenosti vjerojatno je bio od djetinjstva. Nije mogao čuti, što znači da nije mogao naučiti govoriti. Živio je izoliran od svijeta. Iako je vidio da se tamo nešto događa, nikad nije mogao biti dio toga. Mogao je vidjeti ljude kako pričaju, kako se smiju, ali im se nije mogao pridružiti. Sigurno da je duboko u sebi čekao dan kada će netko doći da mu otvori vrata njegove zarobljenosti, iako se vjerojatno osjećao kao čovjek u liftu, kao da nikada neće izići iz te situacije.

Što je s nama danas? Događa li nam se ikada nešto slično tome? Iako možemo razgovarati, čuti, uključiti se u razgovor s drugima, ipak postoje oni dani kada patimo od gluhoće i nijemosti. Puno puta znamo se osjećati zatvorenima u sebe. Nismo li se toliko puta znali osjetiti zarobljenima nekim grijehom iz prošlosti? Možda bismo htjeli to nekome reći, ali ne možemo jer su rizici preveliki. Možda nam je rečeno kako nam je oprošteno, ali krivnja nas i dalje proganja i zarobljuje. Možda se suočavamo s nekim grijesima kojih se želimo osloboditi, ali koliko god se oko toga trudili, uvijek iznova isti pad. Nisu li sve ovo situacije u kojima se osjećamo kao da se nalazimo u liftu svojih grijeha iz kojih ne možemo izići. Čini nam se kao da takvo stanje nikada neće proći. Patimo od tame grijeha u svom životu. Čovjek je od pada zarobljen u ovom liftu grešnosti.

Međutim, Bog nije htio ostaviti čovjeka u toj zarobljenosti. Iako nam se možda čini da Bog ne čuje naše vikanje, ipak, šalje spasioca, svoga sina kako bi nam otvorio vrata lifta u kojemu smo zarobljeni. Vidimo da u današnjem evanđelju Isus dotiče gluhog mucavca te mu izgovara riječi otvori se. Otvara vrata njegova života da može ući u novu stvarnost. Ne samo da je čovjek čuo te Isusove riječi, već je odmah i shvatio što one znače. Vrata njegova zatvora su se potpuno otvorila. Nije morao učiti govoriti, već je odmah jasno govorio.

To je ono što se događa danas i s nama. Isus jako dobro zna da se ne možemo sami osloboditi. Baš kao što ni čovjek u liftu ne može sam otvoriti vrata iznutra, jednako tako ni mi ne možemo sami otvoriti vrata svoga grijeha i izići iz njega. Potreban nam je netko tko se nalazi izvan grijeha. Potreban je Isus koji je s nama jednak u svemu, osim u grijehu. On je došao na ovaj svijet upravo kako bi nam otvorio ta vrata. Zapravo, kako bi nam otvorio vrata neba.

Njegovom žrtvom na križu vrata neba koja su bila zaključana zbog našega pada sada se otvaraju. Tri dana nakon njegove smrti kamen je otkotrljan. Grobnica je prazna. Krist je ponovno živ. Obećava nam da će i naša grobnica tako izgledati. Bit će širom otvorena i prazna.

Što to sve znači za nas danas? Ako se osjećate zarobljeni teretom krivnje i srama, ako ste možda zarobljeni u nekom svom grijehu, pogledajte što Isus čini za vas. Njegov život, njegova smrt i njegovo uskrsnuće nam otvara vrata te zarobljenosti i oslobađa nas. Ako to možda sada ne osjećate, jednostavno samo vjerujte u to.

Čovjek koji se oslobodi iz lifta kada je došao njegov izbavitelj i izvukao ga na sigurno mjesto, reći će kako mu je to najbolji osjećaj. Nikada prije nije osjetio takvu slobodu, opet se osjećao živim.

Kristovim dolaskom imamo takvu slobodu kakvu nismo imali nikada prije. Sada kada su nam ta vrata otvorena potrebno je samo izići. Nemojmo ostati i dalje u tom liftu svoje zarobljenosti, već iziđimo na slobodu koju nam je Krist donio.

vlč. Mario Žigman

Preporučeno