Predragi!
Što biste poručili obitelji i prijateljima kada biste išli na neko daleko putovanje? Na primjer, kada kao roditelj odlazite na neki put, a djecu ostavljate samima u kući. Ne biste li prvo rekli da ih volite, da se čuvaju te im dajete neke upute i savjete kako da žive dok se ne vratite s puta. Vidite, u današnjem evanđeoskom odlomku Isus nama, svojim učenicima daje neke savjete i upute kako da postupamo u trenutku kada više ne bude s nama fizički prisutan.
Jeste li zamijetili da ono što Isus nama govori, da i mi isto činimo kada odlazimo na putovanje ili se rastajemo od nekoga koga volimo? Mislite li da je slučajno? Naravno da nije jer u nama je utisnuto ono što je u Bogu. Stvoreni smo na njegovu sliku. Stoga, htjeli ili ne htjeli ipak, u nama je duboko utisnut pečat Božje ljubavi koju onda svjedočimo kroz neke situacije našega života. Svaki čovjek, bez iznimke nosi u sebi taj pečat Ljubavi, jer Bog je ljubav.
Međutim, danas nam je možda teško govoriti o ljubavi jer ju svatko definira prema svome iskustvu. Teško nam je pronaći primjer koji bi opisao Božju ljubav prema čovjeku jer je danas gotovo svaka ljubav uprljana i iskrivljena. Zbog toga je potrebno očistiti ljubav od njezine prljavštine kako bismo mogli razumjeti ovo otajstvo. Na koji ju način možemo očistiti, ako je naša ljubav uprljana? Da bismo mogli razumjeti Božju ljubav uvijek je potrebno vratiti se na izvore. Vratiti se Svetome pismu i vidjeti što nam ono govori o ljubavi.
Trebamo znati kako nije novost u tome što je ljubav uprljana. Tako je bilo i u Isusovo vrijeme. Ipak, to ne znači da mi, ljudi današnjice, nismo odgovorni za njezino čišćenje. Dužnost nam je raditi na njezinu pročišćenju tako što ćemo nasljedovati primjer istinske ljubavi koju pronalazimo u Svetome pismu. Kakva je to istinska, pročišćena ljubav?
Primjer takve ljubavi vidimo u Isusovoj ljubavi. Isusova ljubav je radikalna, ona je dosljedna. Njegovu ljubav nismo zaslužili ili zaradili, već je ona dar. Pavao potvrđuje kako je ljubav najveći dar jer kad bismo sve druge darove imali, a ljubavi ne bismo imali, ništa nam ne bi koristilo. U konačnici, ljubav je ona koja ostaje, jer u nebu neće biti vjere, budući da je vjera u ono što ne vidimo, a ondje ćemo Boga gledati licem u lice. U nebu neće biti nade, budući da je nada iščekivanje onoga prema čemu sada idemo, a tada ćemo ondje biti. Ljubav je ona koja ostaje i koja je prisutna u nebu. Zbog toga nam Isus govori da već sada možemo živjeti svoje nebo na zemlji tako što nam daje primjer najveće ljubavi koja se očituje u tome da nema veće ljubavi da tko život svoj položi za svoje prijatelje. On je tu ljubav posvjedočio za nas. Nije to učinio jer smo zaslužili, već zbog toga što nas voli.
To nam pokazuje da ljubav nije tek neki osjećaj. Ona će zasigurno biti popraćena nekim osjećajem, ali ona nije osjećaj, već odluka, izbor što se očituje u bezrezervnom darivanju života za drugoga. To znači da je priroda ljubavi u potpunom darivanju sebe. Ljubav je žrtva i zahtjeva od nas da prvo pogledamo drugoga, stavljajući njegove potrebe ispred naših. To zahtjeva istinsku žrtvu i nesebičnost. Tako će Ivan Pavao II. reći da nećemo pronaći ljubav bez križa, niti ćemo križ moći nositi bez ljubavi. Čini mi se kako smo naučili na ljubav koja gleda samo na sebe, da meni bude dobro. Međutim, nisam ovdje da meni bude dobro, već da onome pored mene bude dobro. To je istinska ljubav koju Isus traži od nas.
Ipak, trebamo reći da postoje naznake takve ljubavi i danas. Kada bismo pokušali pronaći ovakvu ljubav u našem svijetu možda bi najbliža bila roditeljska ljubav (jasno čuvajući se ekstrema). Većina roditelja spremna je podnijeti velika trpljenja i žrtvu samo da bi njihovo dijete bilo radosno. Nadalje, sjetite se vojnika koji izlaže svoj život za domovinu jer ju voli. Iako manjkave usporedbe, ali mogu nam pomoći u razumijevanju Božje ljubavi.
Pročistimo svoju ljubav od svakog vrsta egoizma ili zastranjenja. Ne promatrajmo ju kroz prizmu svijeta, već kroz prizmu Svetoga pisma. Takvom ljubavlju otključavamo nebo već sada ovdje na zemlji. Amen.
vlč. Mario Žigman