Predragi!
Ne postoji obitelj koja barem nekad nije doživjela neki sukob. Možda se možete prisjetiti tih trenutaka kada ste došli u sukob s nekim članom svoje obitelji. Ponekad su ti sukobi maleni, banalni, da već u idućih nekoliko minuta zaboravimo na njega. Sjećam se da sam ponekad znao ući u sukob sa sestrom, no za nekoliko minuta brzo bismo zaboravili na taj sukob. Ubrzo je bilo kao da se ništa nije dogodilo. Vjerojatno je svatko od vas imao takvo iskustvo sukoba.
No, s druge strane postoje oni sukobi koji su trajniji. Neki sukobi nažalost traju danima, mjesecima, godinama… Mnogi bi željeli izići iz takve vrste sukoba, a ne znaju kako. Prije svega treba reći da će u obiteljima uvijek biti sukoba, bilo između muža i žene, između djece i roditelja ili između braće i sestara. Danas ćemo pokušati naučiti što Sveto pismo govori o nadilaženju sukoba i povratku mira u obiteljima.
Današnja priča o dva brata i ocu je prispodoba koju Isus koristi kako bi nam ilustrirao duboku istinu. Pozvani smo usporediti mlađeg brata i starijeg brata i kako svaki igra određenu ulogu u sukobu.
Počnimo s mlađim bratom. On je onaj koji je u krivu. U ondašnjoj kulturi, a rekao bih da je to i danas, bilo bi nečuveno zatražiti takav zahtjev. Ne tražite od oca imovinu prije njegove smrti. To bi bilo kao da kažete: „Tata, volio bih da si mrtav“. Pitam se je li mlađi sin bio iznenađen kad mu je otac dao nasljedstvo. Otac je svoju imovinu jednostavno podijelio. U ovoj priči riječ za vlasništvo koristi se grčka riječ bios, što znači život. Otac je morao podijeliti svoj život, sredstva koja mu osiguravaju život kako bi ispunio zahtjeve mlađeg sina. Naša prva reakcija na ovakav zahtjev mlađeg sina bila bi da bi ga otac ošamario. No, umjesto toga otac čini nešto iznenađujuće. On prodaje imovinu, razdire život, a dio daje najmlađem.
Uloga mlađeg sina je očita. On je prijestupnik, grešnik koji razara obitelj. On je poput onog člana obitelji koji ima problem s alkoholom, drogom, kockom, i taman kad pomislite da mu možete vjerovati, on vas iznevjeri. On je poput onog člana obitelji koji ne može kontrolirati svoj jezik, a svako obiteljsko okupljanje koristi kao priliku za kritiziranje, ponižavanje i ranjavanje. On je ono problematično dijete s kojim ne znate što ćete, kako s njime izići na kraj.
Što radi takvo dijete kada dobije ono što traži? On napušta grad, putuje daleko i razvratno živi. No, ubrzo nailazi na dvije katastrofe: ostaje bez novca, a glad pogađa zemlju u kojoj je bio i tada mu nestaju prijatelji. Nalazi se u takvom siromaštvu da mora raditi sa svinjama. On je Židov. To je ponižavajuće za njega jer su svinje nečiste, smrdljive, prljave i simboliziraju grijeh. Grijeh mlađeg sina je očit. Doslovno je prekriven grijehom, valja se u njemu. Smrdi na grijeh. No, baš u tom trenutku kada on dotiče dno dna, Bog pronalazi način da dotakne njegovo srce.
Koliko je onih koji, kada su doživjeli dno dna, susreću Boga i svoj život mijenjaju. Možda smo i sami doživjeli takvo iskustvo. Bog nas u tim trenutcima podsjeća na naš grijeh, ali nas podsjeća i na dom. Pokajanje je okretanje od grijeha i povratak kući Bogu. Mi smo grešniji nego što mislimo da jesmo, ali smo više voljeni nego što možemo zamisliti. I ova prispodoba nam to potvrđuje. Još dok si daleko, možda razmišljaš o tome da dođeš u sakrament pomirenja i vratiš se kući, tvoj Otac već trči ususret kako bi te zagrlio i oprostio.
Njemu ne smeta što smrdiš na grijeh, jer on te čisti i vraća dostojanstvo koje si imao prije nego što si otišao od njega. Otac sve prašta, bez zadrške. Ako još niste okusili oprost oca, danas to može biti taj dan. Iskoristi ga.
No, što je sa starijim sinom? Moramo prvo reći tko je stariji sin u Isusovoj prispodobi. To su oni koji su uz Oca. To su farizeji i pismoznanci. Stariji sin – to sam ja koji sam u Očevoj kući. Dok promatram one koji su bili daleko od oca kako se vraćaju k njemu može se u meni pojaviti ogorčenost i ljutnja jer dobivaju ono što mi se čini da ja nemam. Možda vam se čini kako obraćenici primaju darove veće nego što ih vi imate. Ako tada osjećam ljutnju na Boga onda sam ja taj stariji sin o kojemu Isus danas govori.
Uloga starijeg sina u sukobu nije očita. Ali kroz tijek priče vidimo da i on griješi u odnosu prema bratu i prema ocu. Prvi njegov grijeh je grijeh propusta. On griješi protiv brata jer ne ide za njim. U prethodnim prispodobama Isus govori o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi i u obje prispodobe postoji netko tko ih traži. U današnjoj prispodobi nitko ne traži mlađeg sina. Taj je posao pripadao najstarijem bratu. On je trebao za njim krenuti. On ga je trebao dovesti kući. Kao što su farizeji odbijali pomoći grešnicima, tako i stariji brat odbija pomoći svome mlađem bratu. Ovdje je riječ o grijehu propusta. Koliko smo puta možda i sami sagriješili propustom, a da o tome nismo razmišljali?
Drugi grijeh je protiv oca. Javno ga sramoti i napada. Stariji brat pretvara se u strašnog zelenog ogra poput Shreka. Ljut je i želi da to svi znaju. Iz ovoga je vidljivo da oba sina žele isto. Oni žele očeve stvari, ali ne i oca. Starijem sinu je važna zabava, a ne njegova obitelj. Očevu egzistenciju želi jednako kao i mlađi sin, ali umjesto da to prizna, on gaji ogorčenost i svaki dan radi kako bi stekao očeve stvari. Bog ne ispituje samo naša djela, već i naše srce. U srcu starijeg sina vidimo nepoštenje i sebičnost. Preispitajmo svoje srce i što vidimo u njemu? Obojica sinova trebaju očevo oproštenje.
Kao što je otac otišao mlađem sinu, tako i sada dolazi starijem i govori „Sine moj“. Ovo je izraz ljubavi i simpatije. Jednako kao i mlađi sin, tako se i stariji sin treba vratiti kući. I nama, koji možda zavidimo obraćenicima jer imaju više darova Bog pristupa i govori: „sine/kćeri moj/a“. Nemoj grčevito tražiti različite talente i karizme, nego traži Boga, jer kad imaš Boga tada ti je povjereno sve ono što je u njemu. Isus nam ne govori kako završava ova priča o starijem sinu, jer želi da ju ti i ja dovršimo. Mi smo oni koji odabiremo hoćemo li ostati nepromijenjeni i dalje ogorčeni i ljuti na Boga i na one oko nas ili ćemo se pokajati prihvatiti poziv Oca da uđemo u kuću.
vlč. Mario Žigman