Koliko nas košta biti Isusov?

by abuzgo

Predragi!

Kada idemo u trgovinu i ako cijena nije vidljiva tada ćemo pozvati djelatnika trgovine i pitati ga: Koliko košta? Ovo je pitanje koje smo svi nekada u životu postavili. Bez obzira radi li se o usluzi koju želimo ili o nekom proizvodu u trgovini mješovitom robom, kod prodavača automobila ili negdje drugdje, bitna je činjenica da moramo znati cijenu. Nakon što otkrijemo cijenu provjeravamo svoje džepove i postavljamo još jedno važnije pitanje: Mogu li si to priuštiti? Kada napravimo izračun i vidimo troškove i svoje financijsko stanje tada ćemo učiniti izbor hoćemo li ili nećemo kupiti taj proizvod.

U današnjem evanđelju kao da nas Isus želi izazvati da postavimo pitanje koliko nas košta to da budemo njegovi učenici. Ponekad ćemo možda lako reći da smo veliki vjernici i katolici, ali kao da svojim životom to ne pokazujemo. Mislimo kako nas ništa ne košta biti Isusov, kao da to od nas ne traži nikakav napor. Dovoljno je da se samo izjasnimo da smo njegovi, a kako ćemo živjeti – nije važno.

Prečesto pretvaramo kršćanstvo u skup vjerovanja koji je odvojen od načina života i djelovanja. Međutim, danas nam se nameće pitanje tko smo i kako živimo sada, ovdje, danas. Kako trebamo shvatiti današnje evanđelje? Pretpostavljam da je prvo iskušenje ublažiti tekst kako bi odgovarao našim životima. Vidite, to je iskušenje pred kojim se lako nađemo. Međutim, ovo je samo još jedan simptom konzumerizma koji je zarazio veliki dio našeg društva, crkve i vjere.

Ponekad vjeru tretiramo kao veliki švedski stol. Znamo da se na švedskom stolu nalazi sve i svašta i da biramo ono što volimo. Kao da ponekad tako postupamo i s vjerom. Uzimamo ono što volimo i želimo, što je u skladu s nekim našim uvjerenjima i stavovima, a ostavljamo za sobom ono što nam se ne sviđa, što nam je preteško, s čime se ne slažemo ili što se ne uklapa u naša osobna mišljenja i uvjerenja, zapravo, ono za što sv. Pavao kaže da je tvrda hrana. Ipak, evanđelje pred nas stavlja velike zahtjeve i očekivanja.

Ponekad su nam potrebni veliki zahtjevi i očekivanja. Dobri roditelji to znaju. Oni očekuju i zahtijevaju nešto od svoje djece jer znaju da je to za dobro njihove djece, kako bi njihovo dijete raslo, stasalo i napredovalo. To je ono što Isus čini u današnjem evanđelju. Njegovi zahtjevi i očekivanja pozivaju nas da budemo drugačiji, da budemo puni života, da budemo poput njega. Njegovi zahtjevi su izbor koji donosimo više puta dnevno, svaki dan u životu. To je izbor s kojim Isus suočava i današnje mnoštvo koje ga je pratilo.

Mnoštvo koje je išlo za Isusom kao da je u njemu vidjelo švedski stol. On im je ponudio sve ono što im je bilo potrebno. Liječio je, izgonio demone, podizao od mrtvih, pružao nadu… Kao da se nisu mogli zasititi. Mnoštvo se svakoga dana povećavalo. No nešto se mijenja s današnjim evanđeljem. Ono donosi jednu novinu. Više se ne okupljaju samo onda kada je Isus u hramu ili na trgovima; sada putuju s njim. Međutim, učeništvo je više od jednostavnog putovanja. Učeništvo se ne može kupiti, ali će nas koštati svega što imamo; mrziti svoju obitelj, vlastiti život, nositi križ, odreći se svega.

To je cijena učeništva. Možda bismo mogli reći: Isuse, pa ti se šališ. Kako mogu mrziti svoga oca, majku i obitelj. Nisi li mi u četvrtoj zapovijedi rekao da ih moram poštovati. Kako da mrzim sebe? Nisi li me učio da moram druge ljubiti kao sebe samoga? Zar stvarno očekuješ da nosim križ? Očekuješ da se svega odreknem. Što Isus želi reći? Ovo nije emocionalni osjećaj o kojemu mi pomislimo kada razmišljamo o mržnji. Za Isusa, mrziti drugoga znači preuređivanje odnosa i odanosti. Isus ne odbacuje ljubav svojih roditelja i njihovu prisutnost u svom životu. Sjetite se dvanaestogodišnjeg Isusa u hramu. Marija mu je rekla: Sinko, što si nam to učinio? A on odgovara: Niste li znali da mi je biti u domu Oca mojega. Ovdje se ne radi o odbijanju svojih zemaljskih roditelja, već o postavljanju novih prioriteta. Za učenika nitko i nikakav odnos ne mogu imati prednost pred odnosom s Isusom.

Ako odlučimo tako živjeti, potrebno je platiti troškove i žrtvovati se. Ne trebamo se čuditi. Znamo da to vrijedi i za druge dijelove našega života. Sjetite se: kao roditelji žrtvujete se da biste svoju djecu podigli na noge. Žrtvujemo godine učenja za obrazovanje, žrtvujemo duge sate i vikende za uspješnu karijeru. Žrtvujemo desert za zdravu prehranu. Dobro nam je poznato što znači žrtva. Činimo to jer su nam te stvari važne. Oni su nam prioriteti. Nema ništa lošeg u tome. To je dobro za naš život, ali ne možemo izbjeći očito pitanje do kojega nas ovo vodi. Koje smo troškove spremni platiti i koje smo žrtve spremni podnijeti da bismo bili Isusovi učenici?

Ne znam koji je tvoj odgovor, ali vjerujem da svatko od nas želi život. Želimo biti u Isusovoj blizini, jer da ne želimo ne bismo danas bili ovdje. Isusove su riječi teške. Svi griješimo, ali moramo pošteno raditi na tome da njegove riječi utisnemo u svoja srca kako bismo mogli Njega staviti ispred svega ostaloga jer ćemo tako biti njegovi učenici.

vlč. Mario Žigman

Preporučeno