Predragi!
Jeste li nekada nekoga varali? Moram priznati da sam kao dijete to znao najčešće činiti u igrama. Varao sam svoju sestru ili prijatelje kako bih pobijedio. Možda nas danas Isus poziva da varamo kako bismo nekoga pobijedili. No, prije nego dođemo do toga da vidimo kakvo varanje Isus preporučuje i koga moramo varati, ipak idemo vidjeti što znači biti rasipnik.
Razmišljajući o današnjem evanđelju nešto me potaknulo da odem na hrvatski jezični portal i provjerim što ono kaže na pojam rasipnik. Jedna mi je riječ zapela za uho, a to je raspikuća. To je onaj koji sve potroši, koji sve rastepe. Zapravo, to je osoba koja je neodgovorna u dobru koje posjeduje.
Kada neki poslodavac primijeti takvoga zaposlenika sigurno da će ga pozvati da položi račune. Zapravo, nismo li svi mi u tom jednom dinamizmu polaganja računa. Sjetite se trenutaka kada dođete svome duhovniku i on vam kaže: Pričaj mi o svom životu, što se događa? Ili možda kada dođete kući, a supružnik vam govori ozbiljne riječi da morate o nečemu ozbiljno porazgovarati. U konačnici, u svakoj svetoj misi mi imamo poziv da ispovjedimo svoje grijehe protiv Boga i bližnjega. Nisu li sve ovo situacije u kojima se traži naše polaganje računa? Moramo priznati kako to nije lako. Polaganje računa može biti neugodno, a ponekad i zastrašujuće. Analiziramo svoje riječi i djela i pitamo se: „Što sam učinio? Što će biti sa mnom? Što ću sada?“ Nekada nam je teško suočiti se s tom stvarnošću svoga života. Ali to je ono što se od nas traži.
To je ono što se traži od upravitelja o kojem smo slušali, ali traži se i od nas danas da otvorimo knjigu svoga života i ispitamo što radimo sa svojim životom i kome služimo. Zapravo, rekao bih da napravimo bilancu svoga života. Što radimo s resursima, imovinom i darovima koji su nam povjereni? Razmislimo danas o svemu onome što imamo. Mi ćemo možda pomisliti kako nemamo ništa. Međutim, to je laž. Toliko nam je toga darovano: život, vrijeme, ideje, snovi, nade, ljubav, suosjećanje, milost, talenti, sposobnosti. Mnogo je toga što posjedujemo i pitajmo se kako bi izgledale naše knjige? Što one otkrivaju o nama? Gdje, kako, na koje načine i na koga trošimo i ulažemo ta sredstva.
Prema tome, današnje nas evanđelje poziva na odgovornost. Zahtjev za polaganjem računa često zvuči da je netko u nevolji. Tako počinje i današnja prispodoba. Upravitelj je optužen da je rasipao imovinu svoga gospodara. Izgubit će posao. Dio njega umire. Izgubit će život kakav sada poznaje. Možda je to upravo ono što Bog želi od nas. Da položimo svoj račun pred njega kako bismo mogli uočiti one situacije svoga života koje nisu ispravne. I što tada trebamo učiniti? Vidimo što čini ovaj upravitelj. Nakon što ga je bogataš pozvao na razgovor on mijenja taktiku ponašanja.
Bog poziva mene i tebe da promijenimo svoju taktiku ponašanja prema Bogu i prema Sotoni. Isus želi da djeca svjetla budu razboritija, marljivija od djece ovoga svijeta. Isus ne želi da prevarimo jedni druge, već kao kršćani pozvani smo da prevarimo Sotonu. Mi ne smijemo plesati s njime, mi ga moramo pobijediti. Osjećaji straha, frustracije, očaja, usamljenosti, gorčine, mržnje i tjeskobe su osjećaji koji su izazvani grijehom. Odnosno, odvajanjem moga života od Božjeg života; odvajanje moje i Božje volje. Gospodin ne želi da budemo slomljeni. On želi da svoja srca podignemo k njemu.
Đavao nas pak pokušava slomiti i kad mu to dopustim, kad padnem u njegov utjecaj, počinjem plesati s njime. A moj poziv nije da plešem s njime već da ga svladam. Kako ćemo to učiniti? Tako što ćemo strah pobijediti vjerom, frustraciju strpljenjem, očaj nadom, usamljenost molitvom, mržnju ljubavlju, nepraštanje oprostom. Mi ne smijemo igrati po Sotoninim pravilima, već ga trebamo prevariti. Ovo je jedini put u kojem nam je dopušteno varati. Prema tome, koga nas Isus uči da varamo? Odgovor je jednostavan: Sotonu, zlo, grijeh. Bog nam je dao sve ono što nam je potrebno kako bismo mogli prevariti Sotonu i tako pobijedili u bitci za vječni život.
vlč. Mario Žigman