Čovjek je zato stvoren da živi u zajedništvu s Bogom, u kojem nalazi vlastitu sreću: “Kad budem združen s Tobom svim svojim bićem, neću imati boli ni napora, i život će moj biti živ, sav pun Tebe”.
Kad osluškuje poruku stvorenja i glas vlastite savjesti, čovjek može steći sigurnost da postoji Bog, uzrok i svrha svega.
Crkva uči da se jedinog i istinitog Boga, našeg Stvoritelja i Gospodina, može sa sigurnošću upoznati po njegovim djelima prirodnim svjetlom ljudskog razuma.
O Bogu možemo stvarno govoriti, polazeći od mnogostrukih savršenosti stvorova, po kojima su oni slični beskrajno savršenom Bogu. No nas ograničeni govor ne može iscrpsti Božjeg Otajstva.
“Stvorenje bez Stvoritelja nestaje”. Stoga vjernici znaju da ih Kristova ljubav tjera da donesu svjetlo živoga Boga onima koji ga ne poznaju ili odbacuju.
Izvor: KKC 44-49