Po svojoj svrhovitosti, ovaj katekizam ne kani ostvariti prilagodbe u izlaganju i u katehetskim metodama što ih zahtijevaju razlike kultura, dobi, duhovne zrelosti, društvenih i crkvenih prilika onih kojima se kateheza obraća. Te se nužne prilagodbe prepuštaju odgovarajućim katekizmima i, još više, onima koji poučavaju vjernike:
Onaj tko poučava mora “biti svima sve” (1 Kor 9, 22) da sve osvoji za Isusa Krista. (…) Prije svega neka ne misli da mu je povjerena samo jedna vrsta duša i da mu je prema tome dopušteno da za istinsko bogoljublje jednako poučava i formira sve vjernike, i to uvijek jednom te istom metodom. Neka dobro zna da su u Isusu Kristu jedni kao novorođena djeca, drugi kao mladići, a neki konačno kao u posjedu svih svojih snaga. (…) Oni koji su pozvani u propovjedničku službu moraju, u prenošenju nauke o vjerskim tajnama i o moralnim pravilima, svoje riječi prilagoditi duhu i shvaćanju svojih slušatelja.
Izvor: KKC 23-24