KKC: Bogoslovne kreposti – vjera

by admin

Ljudske kreposti ukorjenjuju se u bogoslovne kreposti koje prilagođavaju moći čovjeka da može imati udjela u božanskoj naravi. Doista, bogoslovne se kreposti odnose izravno na Boga; potiču kršćane da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Trojedini Bog im je izvor, uzrok i objekt.

Bogoslovne kreposti zasnivaju, nadahnjuju i obilježuju moralno djelovanje kršćanina. One oblikuju i oživljavaju sve moralne kreposti. Bog ih ulijeva u duše vjernika da ih osposobi da djeluju kao njegova djeca i zasluže vječni život. One su zalog prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga u moćima ljudskog bića. Tri su bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav.

VJERA

Vjera je bogoslovna krepost po kojoj vjerujemo u Boga i sve što je On rekao i objavio i što nam Sveta Crkva predlaže vjerovati, jer je On sama istina. Vjerom “čovjek svega sebe slobodno Bogu predaje”. Zato vjernik nastoji upoznati i vršiti volju Božju. “Pravednik će od vjere živjeti” (Rim 1,17). Živa vjera je “ljubavlju djelotvorna” (Gal 5,6).

Dar vjere ostaje u onome tko nije sagriješio protiv nje. No “vjera je bez djela mrtva” (Jak 2,26): ako nije popraćena s nadom i ljubavlju, vjera ne sjedinjuje vjernika potpuno s Kristom i ne čini ga živim udom njegova Tijela.

Kristov je učenik dužan ne samo čuvati vjeru i od nje živjeti, nego i ispovijedati je, za nju otvoreno svjedočiti i širiti je: “Treba da svi budu pripravni priznati Krista pred ljudima i slijediti ga na putu križa za vrijeme progona, bez kojih Crkva nije nikada”.Služenje i svjedočenje vjere nužni su za spasenje: “Tko god se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima” (Mt 10,32-33).

 

 

Izvor: KKC 1812-1816

Preporučeno

Leave a Comment