KKC: Društvena pravednost

by admin

Društvo osigurava društvenu pravednost ostvarujući uvjete koji omogućuju udruženjima i pojedincima postizavanje onoga na što imaju pravo po svojoj prirodi i po svom pozivu. Društvena je pravednost povezana s općim dobrom i s vršenjem autoriteta.

Društvena pravednost može se postići samo poštivanjem transcendentnog dostojanstva čovjekove osobe. Osoba predstavlja posljednji cilj društva koje je na nju usmjereno:

Stvoritelj nam je povjerio da branimo i unapređujemo dostojanstvo ljudske osobe; za to su strogo i odgovorno zaduženi muškarci i žene u svakoj povijesnoj prilici.

Poštivanje ljudske osobe uključuje poštivanje prava što proistječu iz njezina dostojanstva po stvaranju. Ta su prava starija od društva i društvu se nameću. Ona su temelj moralne zakonitosti svakog autoriteta: društvo koje ih izigrava ili odbija da ih u svom pozitivnom zakonodavstvu prizna, potkapa vlastitu moralnu zakonitost. Ako nedostaje takvo poštivanje, vlast se može osloniti jedino na silu ili prisilu kako bi zadobila posluh svojih podanika. Zadaća je Crkve dozivati u pamet ljudima dobre volje ta prava i razlikovati ih od zlouporabnih ili krivih zahtjeva.

Poštivanje ljudske osobe ne smije nipošto zanemariti ovo načelo: “Svatko mora svoga bližnjega, ne izuzimajući nikoga, smatrati kao “svoj drugi ja”, vodeći brigu o njegovu životu i sredstvima koja su potrebna za dostojan život”. Nikoje zakonodavstvo nije kadro samo po sebi raspršiti strahove, predrasude, nagnuća na oholost i egoizam koji priječe uspostavu doista bratskog društva. Takva se ponašanja mogu prevladati samo s ljubavlju koja u svakom čovjeku gleda “bližnjega”, brata.

Dužnost biti bližnji drugima i djelatno im služiti postaje još hitnijom ako su ovi, pod bilo kojim vidom, posebno potrebni. “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40).

Ova ista dužnost odnosi se i na one koji misle i djeluju drugačije nego mi. Kristov nauk ide dotle da zahtijeva opraštanje uvreda. On proširuje na sve neprijatelje zapovijed ljubavi, koja predstavlja novi zakon. Oslobođenje u duhu Evanđelja nespojivo je s mržnjom prema neprijatelju ukoliko je osoba, ali ne i s mržnjom prema zlu koje on kao neprijatelj čini.

Svi su ljudi stvoreni na sliku jednoga Boga, obdareni su istom razumnom dušom te imaju istu narav i isto porijeklo. Otkupljeni žrtvom Kristovom, svi su pozvani da sudjeluju u istom božanskom blaženstvu: svi dakle uživaju jednako dostojanstvo.

Jednakost među ljudima bitno počiva na njihovu osobnom dostojanstvu i na pravima što odatle proistječu:

Svaku diskriminaciju u temeljnim pravima osobe (…) zbog spola, rase, boje, društvenoga položaja, jezika ili vjere treba prevladati i dokinuti, jer se protivi Božjem naumu.

Čovjek dolazeći na svijet ne raspolaže svime što mu je potrebno za razvoj tjelesnog i duhovnog života. Potrebni su mu drugi. Postoje različitosti vezane s dobi, s fizičkim moćima, s umnim i moralnim svojstvima, s naslijeđenim društvenim položajem, s raspodjelom bogatstva.”Talenti” nisu raspodijeljeni podjednako.

Te razlike ulaze u Božji naum jer Bog hoće da svatko od drugih prima što mu treba i da oni koji imaju osobite “talente” upotrebljavaju ih u korist onih koji su ih potrebni. Različitost potiče, a često i obvezuje osobe na velikodušje, na dobrohotnost i uzajamnost; podstiče kulture na uzajamno obogaćivanje.

Ja raspodjeljujem vrline tako različito da ne dajem svakomu sve, nego ovome jednu, a onome drugu (…) Jednom dajem poglavito ljubav, drugom pravednost, drugom opet poniznost, a onome živu vjeru (…) I tako sam razdao mnoge darove, milosti i kreposti, duhovne i vremenite, s takvom raznolikošću da nisam samo jednoj osobi dao sve, kako biste bili prisiljeni na uzajamnu ljubav (…) Htjedoh da svatko treba drugoga te svi budu moji poslužitelji u dijeljenju milosti i darova što su ih od mene primili.

Ima također nepravednih nejednakosti koje pogađaju milijune muškaraca i žena. One su u otvorenoj suprotnosti s Evanđeljem:

Jednako dostojanstvo osoba zahtijeva da se stvore čovječniji i pravedniji uvjeti za život. Prevelike ekonomske i društvene nejednakosti među članovima i narodima jedne te iste ljudske obitelji izazivaju sablazan i protive se društvenoj pravednosti, pravičnosti, dostojanstvu ljudske osobe kao i društvenom i međunarodnom miru.

Načelo solidarnosti, označeno i imenom “prijateljstva” ili “socijalne ljubavi”, izravan je zahtjev ljudskog i kršćanskog bratstva:

Zabluda je danas dosta raširena, što se zaboravlja zakon ljudske solidarnosti i ljubavi, zakon što nam ga s jedne strane diktira i nameće zajedničko porijeklo i jednakost razumne naravi vlastite svim ljudima, kojem mu drago narodu pripadali, a s druge strane otkupiteljska žrtva koju je Isus Krist na žrtveniku križa prinesao svom nebeskom Ocu u korist grešnog čovječanstva.

Ta se solidarnost izražava osobito u raspodjeli dobara i nagradi za rad. Ona pretpostavlja i zalaganje za pravedniji društveni poredak u kojemu bi se napetosti bolje prevladale, a sukobi lakše našli dogovorno rješenje.

Društveni i gospodarski problemi mogu se riješiti samo uz suradnju svih oblika solidarnosti: solidarnosti uzajamne između siromašnih, između siromašnih i bogatih, između samih radnika, između poslodavaca i zaposlenih, solidarnost između nacija i naroda. Ta međunarodna solidarnost zahtjev je moralnog reda. O njoj dobrim dijelom ovisi mir svijeta.

Krepost solidarnosti nadilazi područje materijalnih dobara. Šireći duhovna dobra vjere, Crkva je uz to pogodovala razvitku vremenitoga blagostanja i često mu otvarala nove putove. Tako se kroz vjekove ispunjala riječ Gospodinova: “Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati” (Mt 6,33):

Već dvije tisuće godina u duši Crkve živi i snažno djeluje onaj osjećaj koji je, sve do heroizma ljubavi, potakao i još uvijek potiče monahe zemljoradnike, osloboditelje robova, dvoritelje bolesnika, vjerovjesnike, pronositelje civilizacije i kulture svim naraštajima i svim narodima kako bi se stvorili društveni uvjeti koji će omogućiti svima život dostojan čovjeka i kršćanina.

 

Izvor: KKC 1928- 1942

 

 

 

Preporučeno

Leave a Comment