Evanđelje je objava, u Isusu Kristu, Božjeg milosrđa prema grešnicima. Anđeo ga naviješta Josipu: “a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih” (Mt 1,21). Isto se to može reći o Euharistiji, sakramentu otkupljenja: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha” (Mt 26,28).

“Bog koji nas je stvorio bez nas, nije nas htio spasiti bez nas”. Prihvaćanje njegova milosrđa traži od nas priznanje naših krivica. “Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde” (1 Iv 1,8-9).

Kao što tvrdi sveti Pavao: “gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost”. No da izvrši svoje djelo, milost mora razotkriti grijeh da nam obrati srce i dade mu “pravednost za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu” (Rim 5,20-21). Poput liječnika koji istražuje ranu prije nego li je liječi, Bog svojom Riječju i svojim Duhom baca živo svjetlo na grijeh:

Obraćenje iziskuje osvjedočenje o grijehu, sadrži u sebi nutarnji sud savjesti; a taj sud, budući da je provjera djelovanja Duha istine u čovjekovoj nutrini, u isto vrijeme biva početak novog darivanja milosti i ljubavi: “Primite Duha Svetoga”. Tako u tom “osvjedočenju o grijehu” otkrivamo dvostruko darivanje: dar istine savjesti i dar sigurnosti otkupljenja. Duh istine je Duh Tješitelj-Branitelj.

Izvor : KKC 1846 – 1848