Društvo je nenadomjestivo za ostvarenje čovjekova poziva. Da se postigne taj cilj, nužno je poštivati pravu ljestvicu vrednota koja “podređuje materijalno i instinktivno nutarnjem i duhovnom”:

Ljudsku zajednicu ponajprije valja smatrati stvarnošću duhovnog reda: po njoj ljudi, prosvijetljeni svjetlom istine, jedan s drugim izmjenjuju spoznaje: mogu izboriti svoja prava i vršiti dužnosti; ona potiče čežnje za dobrima duha; u svemu lijepome, ma koje vrste bilo, s pravom zajednički uživaju; stalnom voljom naginju k izlijevanju svega ponajboljega svoga u druge; dobra tuđega duha marno gledaju i sami prihvaćaju. To su vrijednosti koje treba da nadahnjuju i usmjeravaju kulturnu djelatnost, ekonomski život, društvenu organizaciju, političke pokrete i vlade, zakonodavstvo i sva ostala izražavanja društvenog života u njegovu neprestanom razvoju.

Zamjenjivanje sredstava s ciljevima,što dovodi do toga da se vrijednost posljednje svrhe pridaje onome što je samo sredstvo za njezino postignuće, ili da se osobe smatraju samo sredstvom u vidu nekoga cilja, rađa nepravednim strukturama koje “otežavaju ili stvarno onemogućavaju kršćansko ponašanje u skladu sa zapovijedima božanskog zakonodavca”.

Zato, da se postignu društvene promjene koje bi stvarno bile u službi osobe, treba se osloniti na njezine duhovne i moralne darove i na trajan zahtjev njezina nutarnjeg obraćenja. Prvenstvo priznato obraćenju srca nipošto ne isključuje, naprotiv nameće obvezu da se ustanove i životne prilike, kada uzrokuju grijeh, prikladno poboljšaju da bi bile u skladu s normama pravednosti i promicale, a ne spriječavale dobro.

Bez pomoći milosti, ljudi ne bi znali “uočiti put, često uzak, između kukavičluka koji popušta pred zlom, i nasilja koje, umišljajući da se bori protiv zla, samo ga otežava”. To je put ljubavi, ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljubav predstavlja veliku društvenu zapovijed. Ona poštuje druge i njihova prava; zahtijeva vršenje pravde i samo ona nas za to osposobljuje. Ljubav nadahnjuje život koji postaje dar sama sebe: “Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, sačuvati će ga” (Lk 17,33′

 

Izvor: KKC 1886 – 1889

 

Preporučeno

Leave a Comment