Krepost je stalno i čvrsto raspoloženje da se čini dobro. Ljudske kreposti su stalna raspoloženja razuma i volje koja ravnaju našim činovima, sređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. Mogu se okupiti oko četiri stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost.
Razboritost potiče praktični razum da u svakoj prilici razlikuje naše pravo dobro i da izabire prikladna sredstva da ga ostvari.
Pravednost se sastoji u postojanoj i čvrstoj volji Bogu i bližnjemu dati što im pripada.
Jakost osigurava čvrstoću u poteškoćama i ustrajnost u traganju za dobrom.
Umjerenost obuzdava privlačnost osjetilnih užitaka i osposobljuje za ravnotežu u upotrebi stvorenih dobara.
Moralne kreposti rastu odgojem, slobodnim činima i ustrajnošću u naporu. Božanska milost ih čisti i uzdiže.
Bogoslovne kreposti omogućavaju kršćanima da žive u vezi s Presvetim Trojstvom. Bog im je izvor, poticaj i objekt, Bog koga čovjek spoznaje po vjeri, u kog se nada i koga ljubi radi njega samoga.
Tri su bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav. One prožimaju i oživljavaju sve moralne kreposti.
Po vjeri vjerujemo u Boga i u sve što nam je on objavio i što nam sveta Crkva predlaže vjerovati.
Po ufanju želimo i čvrstim pouzdanjem od Boga iščekujemo vječni život i milosti da ga zaslužimo.
Po ljubavi ljubimo Boga iznad svega, svoga bližnjega kao same sebe iz ljubavi prema Bogu. Ona je “sveza savršenstva”(Kol 3,14) i forma svih kreposti.
Sedam je darova Duha Svetoga darovanih kršćanima: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.
Izvor: KKC 1833 – 1845